ZABRANA rada nedjeljom, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2004 u sklopu izmijenjenog i dopunjenog Zakona o trgovini, izglasana na inicijativu Katoličke crkve, ne samo da će uzrokovati brojna otpuštanja (činjenica da je nezaposlenost hrvatski problem broj 1 nije zasmetala niti crkvi, niti saborskim zastupnicima), štetiti Hrvatskim naporima za integriranjem (Bozanić se našao pozvanim polemizirati s MMF-om), već je po svemu sudeći i protuustavna.
Uvjeti postavljeni trgovinama koje žele raditi nedjeljom su slijedeći: Površina trgovine mora biti manja od 200 metara kvadratnih, trgovina mora prodavati pretežito prehrambene proizvode, te mora pribaviti odgovarajuću dozvolu.
Svi veliki lanci trgovina u Hrvatskoj pobunili su se protiv ovakvog Zakona o trgovini osim Todorićevog Konzuma, budući da je većina Konzumovih trgovima, slučajno ili ne, površinom manja od 200 metara kvadratnih.
Svi zakoni koje prihvati hrvatski Sabor moraju biti u skladu s Ustavom, najvažnijim dokumentom u državi kojim su definirana prava i slobode građana Hrvatske.
Tako se člankom 14. hrvatskog Ustava svim hrvatskim građanima jamče "prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama".
Budući da je nedjelja kao neradni dan definirana u Bibliji, svetoj knjizi kršćana, ovakvim se Zakonom o trgovini krše Ustavom zajamčena jednakost vjera, jer među hrvatskim građanima, što je onima koji su izglasali ovakav zakon očito nebitno, ima i nekršćana.
Člankom 54. Ustava RH građanima Hrvatske jamči se "pravo na rad i sloboda rada."
U Hrvatskoj ima poduzetnika koji mogu i žele platiti radniku za rad nedjeljom, baš kao što ima i radnika koji žele raditi nedjeljom. Pravo na rad uključuje upravo ta dva elementa - poslodavca koji će radniku platiti za rad i radnika koji je voljan raditi pod uvjetima koje mu ponudi poslodavac.
Ako neka trgovina zadovoljava ostale uvjete propisane zakonom, a bez sumnje ih zadovoljava ako joj je dozvoljeno raditi na sve ostale dane osim nedjelje, tada bi joj po Ustavu trebalo biti dozvoljeno raditi u vrijeme koje odredi poslodavac, a ne država. Država ovakvim Zakonom o trgovini eksplicite zabranjuje poduzetničku i tržišnu slobodu u Hrvatskoj.
Nadalje, u članku 49. Ustava stoji rečenica "Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske". Osnova hrvatskog gospodarstva su, dakle, poduzetnička i tržišna sloboda koja, prema ovakvom Zakonu o trgovini i nije tako apsolutna kakva bi trebala biti po Ustavu.
Zakon o trgovini, dakle, krši tri članka hrvatskog Ustava. Članak 14. jamči jednakost vjera, a Zakon o Trgovini očito krši prava svih nekršćana u Hrvatskoj. Članak 49. jamči pravo poslodavcima da zapošljavaju radnike pod uvjetima koji odgovaraju i radnicima i poslodavcima, a člankom 54. radniku se jamči pravo na rad, opet pod uvjetima o kojima se dogovori s poslodavcem.
Zakon o trgovini osigurava da radnik ne može raditi nedjeljom iako to odgovara i njemu i poslodavcu, baš kao i da nekatolici, koji nemamju ama baš nikakve veze s neradnom nedjeljom, ne smiju raditi, ali ni kupovati nedjeljom.
Osim činjenice da se radi o zakonu koji će izazvati povećanje nezaposlenosti, te je čini se i protuustavan, radi se i o krajnje apsurdnoj mjeri prema kojoj nedjeljom obavezu na odmor imaju samo zaposleni u trgovinama na malo, dok svi ostali (od prodavača bureka i web dizajnera, čak do lanca Metro - koji, srećom po njih, nije registriran kao trgovina na malo, već na veliko) i dalje nedjeljom smiju raditi.
Neven Barković