Obrana Kutle i suoptuženika posljednjih je dana tvrdila da je članak 292. Kaznenog zakona u vrijeme navodnih malverzacija, od sredine do kraja 90-tih, štitio samo društvenu imovinu, a ne i privatnu, te da, i pored toga, tužitelji nisu dokazali ikakve kriminalne radnje u "slučaju Tisak".
Tužitelj Hrvoje Pezelj ustvrdio je da je obrana prvooptuženog Kutle krivo citirala zakon kako bi im išlo na ruku, no složio se da članka 292. pokriva samo društveno vlasništvo. No, Pezelj je zaključio da je Tisak 90-tih bio društveni kapital jer su Mirovinski i Fond za privatizaciju imali dobar dio vlasničkog udjela.
Jedan od Kutlinih branitelja, Anto Nobilo odbacio je tu tvrdnju, ustvrdivši da tužitelj čita krivi zakon, odnosno staro izdanje, te da neutemeljeno napada obranu.
Prvostupanjski postupak u "slučaju Tisak", kroz koji su se izmijenile dvije sutkinje, stigao je tako do kraja. Sudski spis s prilozima ima više od 8.000 stranica, a samo je sutkinja Bumči od listopada 2001., kada je preuzela slučaj od sutkinje Ksenije Gržin, održala 113 ročišta koja su trajala preko 250 sati.
Uz kaznu bezuvjetnog zatvora tužiteljstvo je u završnoj riječi zatražilo i oduzimanje imovinske koristi koju su optuženi navodno ostvarili nezakonitim poslovanjem.
Kutlu, koji je proveo 15 mjeseci u pritvoru, tereti se da je ostale suoptuženike poticao na gospodarske zlouporabe kojima je Tisak, najveći hrvatski distributer novina, navodno oštećen za oko 45 milijuna kuna. Taj se novac, tvrdi tužiteljstvo, prebacivao drugim tvrtkama s namjerom da se ne vrati Tisku, a u svrhu prikrivanja potpisivale su se i provodile izjave o prijeboju.
Ostali optuženici terete se kao počinitelji ili pomagači u zlouporabama u gospodarskom poslovanju, te krivotvorenju službenih isprava. Uz Kutlu, na optuženičkoj klupi su Zdenko Francetić, Božidar Marić, Petar Anić, Krunoslav Marčinko, Ivan Majić, Juraj Hrvačić, Mladen Strukan, Ivan Granić, Tomislav Mesarić, Milena Šenator, Dražen Mandić i Stanko Koncul.