Znanstvenici riješili misterij pjesme kitova

Foto: Shutterstock

Znanstvenici su otkrili kako neki od najvećih kitova stvaraju svoje složene pjesme. Naime, izgleda da su grbavi i drugi usani kitovi razvili specijalizirani organ koji im omogućuje pjevanje pod vodom. Stručnjaci su također ustanovili zašto buka koju ljudi stvaraju u oceanima toliko ometa funkcioniranje ovih oceanskih divova - "pjev" kitova je ograničen na usku frekvenciju koja se preklapa sa zvukovima brodova. 

"Zvuk je apsolutno ključan za njihov opstanak jer je to jedini način da se međusobno pronađu kako bi se mogli pariti. Ovo su jedne od najzagonetnijih životinja koje su ikada živjele na planetu. Ogromne su, pametne i vrlo društvene", kazao je za BBC biolog Coen Elemans sa Sveučilišta južne Danske. 

Eksperimenti na grkljanima  

Usani kitovi su skupina od 14 vrsta, kojoj pripadaju i plavetni, grbavi te sivi kit. Ove životinje umjesto zuba imaju use, izrasline od keratina, kroz koje filtriraju goleme količine vode i zadržavaju plijen. Do sada je bio misterij na koji točno način proizvode svoje složene pjesme. 

Elemans i njegovi kolege su provodili pokuse na grkljanima životinja, koje su uzeli iz tri lešine nasukanih kitova, te kroz njih propuhivali zrak kako bi proizveli zvukove. Ljudi stvaraju zvukove uz pomoć glasnica, kada preko njih prolazi zrak. Usani kitovi pak u tu svrhu na vrhu grkljana imaju veliku strukturu u obliku slova u, na kojoj je masni jastučić. 

"Oni ne mogu promijeniti način pjevanja"

Znanstvenici su tijekom analize računalnih modela ustanovili da je pjev kitova ograničen na usku frekvenciju koja se preklapa s bukom koju proizvode brodovi. "Oni ne mogu promijeniti način pjevanja kako bi izbjegli buku u oceanima", objasnio je Elemans i dodao kako zvukovi brodova mogu onemugićiti kitovima komunikaciju na velikim udaljenostima.

Ovo bi otkriće moglo biti od velike važnosti za očuvanje grbavih, plavetnih i drugih ugroženih kitova. 

Istraživanje naziva Evolutionary novelties underlie sound production in baleen whales objavljeno je u časopisu Nature. 

Pročitajte više