NE ZNAMO sjećaju li se Zagrepčani koji ovo čitaju one novoizgrađene škole na Vrbanima s koje su ubrzo počele otpadati fasadne ploče? Bez straha, nećemo sada pisati o aferama bivših gradonačelnika ni stanju zagrebačkih škola, to ostavljamo kolegama iz Vijesti. Bitno nam je samo da znate o kojoj lokaciji govorimo, a to je Kuzminečka ulica, na zapadu grada.

U toj zgradi nalazi se škola, s druge je strane i stambeni prostor, u prizemlju su dućan, wine bar, a i pizzerija. Zove se Come to mama.

Simpatično ime

Ime je skroz simpatično, kao i zaposleni. Na prvi pogled ostakljena terasa podsjetila nas je na onu nove novozagrebačke pizzerije Medene od koje nismo puno očekivali, a na kraju je ispala top (pizze radi, što smo tek kasnije skužili, bivši pizzaiolo iz Franko'sa).

Pa, eto, malo nam je zaigralo srce jer smo pomislili da smo možda našli još jedan dragulj, gdje je hrana milina, a cijena ipak po par eura niža no što je slučaj kod ovih poznatih. No, ovog nas puta život baš i nije pomazio. 

Naručili smo pizzu i lasagne

Naručili smo pizzu (9.56 eura / 72 kune) i lasagne (9.29 eura / 70 kuna), koje smo čekali neko normalno vrijeme.

Pizza Quattro Formaggio nije bila preloša. Pokušaj romanskog tijesta (onog tankog), koje je bilo čak i dovoljno elastično da se ne pretvori u karton nakon par sekundi, mogao bi se usavršiti ako se netko pozabavi njim. Umak od rajčice je mrvicu bezukusan. Ali nije pizza ta koja nas je razočarala.

via GIPHY

Lasagne bolognese

Čini nam se da je živa muka naći dobre lasagne, ne znamo kako je vama (u komentarima nam slobodno dajte prijedloge, ali samo za neke jako fine). Miris često zna biti dobar, ali sve nakon toga krene krivo. Tako je bilo i s ovima, Nisu bile čak ni pošteno vruće.

Tijesto, pretpostavljamo kupovno s obzirom na oblik i debljinu, takvo je kakvo je i ok, no opet se javlja problem s umakom od rajčice kojem fali okusa. Izostao je i bechamel umak, umjesto kojeg u lasagnama ima hrpa sira zbog kojeg su nepotrebno slane. Inače, takav amerikanizirani tip lasagna ne podržavamo.

Još jedan problem je i možda najvažniji dio cijele priče - ragu bolognese. Ovaj je dosta svijetle, neobrađene boje, vjerojatno se kuhao kratko, nisu mu dodani začini, a ni svi sastojci karakteristični za to jelo i nije ni sve skupa dinstano kako i koliko treba.

>> Italian Academy Of Cuisine: Ragù Alla Bolognese

Zbog svega toga okusi su prilično plitki, nema one slasti kod svakog zalogaja. Ovo su zapravo neke brzinske lasagne i ne bismo si ih više zaželjeli.

Još par zamjerki

1. Nezgodno je, nakon što na stol dođe hrana, tražiti pa još koju minutu čekati pribor za jelo. Možda do zabune dolazi i zbog toga što jedan zaposlenik uzme narudžbu, drugi donosi hranu pa se po putu zaboravi "tko pije, tko plaća". 

2. Bosiljak je divna, mirisna i u našoj klimi lako uzgojiva začinska biljka koja je, natrgana, prijatelj umacima od rajčice, a i milo je poneki svježi listić vidjeti na hrani (i pojesti). Ne bi bilo loše imati ga u kuhinji.

3. Između vatrostalne posudice s lasagnama i tanjura na kojem se nosi trebalo bi biti nešto u ulozi neskliske podloge kako se lasagne ne bi vozale po tanjuru. Na primjer, La Štruk ima jako lijepo rješenje s daskicama obloženima silikonom umjesto tog donjeg tanjura.

4. Kod Come to mama radi se o kombinaciji pizzerije i kafića, a taj spoj nikad ne šljaka dobro, da se ne lažemo. Lijepo izveden odvojen dio za jelo i onaj za ispijanje pića bio bi super. Ali za početak - hrana. Treba je malo srediti. Rijetko kome je novac pao s neba pa, ako je već sve tek u začetku i kuhar još u fazi vježbe, neka i cijene budu tome prilagođene.

U nastavku je jelovnik, pa bacite oko ako vas zanima.