MARINA MATIJEVIĆ s profila ja bolji građanin podijelila je s pratiteljima na društvenim mrežama kako se ona rješava otpada od ribljeg ručka.

"Kad sam pored mora i kad se jede riba, riblje kosti bacam nazad u more. Postoje polemike za i protiv bacanja u more, ali nakon što sam istražila temu, moj zaključak je dok god to nisu velike količine koje se odbacuju na isto mjesto, ovo je bolje nego bacanje u miješani otpad koji ide na deponij", napisala je, a u komentare ispod objave se uključilo dosta njezinih pratitelja.

Nekima se ovo nikako ne sviđa

"Haha, kad počnu komentirati oni koji more vide samo na TV-u... Pitajte ljude koji žive uz more i s morem gdje se bacaju kosti."

"U redu je baciti u more otpatke od čišćenja ribe i lignji, ali ne i termički obrađene ostatke od istih."

"Ali što bi bilo da tako svaki gost napravi? Ili većina? Bacaju li i domaći tako?"

"Nekako mi se ne sviđa ovo, pogotovo ako je bližu plaže... I posebno to da većina ljudi krene raditi, onda se stvaraju drugi dodatni problemi i za ljude i za živi svijet u vodi."

"Termički obrađena hrana nema što raditi u prirodi. Ljudi su dno."

"Ja i tanjur operem usput."

"Ne sviđa mi se to. Nikad ne bacamo u more termički obrađenu hranu. Ok kad se riba čisti pa iznutrice baciti, ali ovo ovako začinjeno, veliko NE. Živim na moru, nikad nitko to ovdje ne radi. Prvi put vidim ovako nešto. Nisu velike količine, ali kad bi svi tako napravili, kako bi to izgledalo..."

"Sirove ostatke od čišćenja sam znala tako, pogotovo male količine negdje gdje nema kupača... Dobar info i za procesuirane morske ostatke."

"Za one koji imaju vrtni kompost, mislim da je najbolje rješenje nabaviti i sistem za bokashi predkompostiranje, u koji se može ubacivati otpad kao riba i meso, i druga kuhana hrana, a nakon fermentacije se umiješa u kompostnu hrpu."

Mala količina je ok, kaže Marina

"Najčešći info koji sam ja pronašla je da problem počinje nastajati tek kod komercijalnog odlaganja ribljeg otpada. Komercijalne operacije odlažu veliku količinu tog biootpada na isto područje uzastopno, a velike količine organskog otpada mogu preopteretiti bakterijske kulture i čistače na određenom području. Kada se to dogodi, otpad se počinje sporije razgrađivati i raste prisutnost dušika, koji može biti smrtonosan za morske organizme. Velike količine ribljeg otpada također mogu utjecati na brojne druge parametre kvalitete vode, kao što su salinitet, pH, otopljeni kisik i ukupni broj morskih organizama koji žive u nekom području. Velika količina ribljeg otpada također može dovesti do cvjetanja algi jer se povećan broj bakterija i algi hrani ribljim otpadom, iscrpljujući dragocjeni kisik iz ekosustava i onemogućujući drugim organizmima da ondje žive", zaključila je Marina.

Inače, Marina želi smanjiti otpad na sve načine i uz to što misli globalno, djeluje lokalno kako bi pomogla Zemlji, a s nama je još prošle godine razgovarala na tu temu (o čemu smo sve pričali, saznajte ovdje).