NAČIN na koji odrasli upravljaju novcem često se može povezati s onim što su kao djeca gledali kod svojih roditelja. Djeca koja su odrastala uz roditelje koji su promišljeno planirali proračun i trošili pažljivo, vjerojatnije će razviti sličan odnos prema novcu. S druge strane, oni koji su odrasli u okruženju gdje se trošilo bez razmišljanja možda će u odrasloj dobi trebati više raditi na vlastitim financijskim navikama.

Neke navike koje ljudi imaju danas – poput odgađanja impulzivne kupnje ili racionalnog odnosa prema pretplatama – često su znakovi da su odrasli uz roditelje koji su ih naučili vrijednosti novca i promišljenom trošenju. Prema istraživanjima, ljudi koji su odrasli uz dobre financijske navike odbijaju trošiti novac na ove stvari.

Bacanje ostataka hrane

Dobri financijski temelji najčešće se vide u navici da se ne baca hrana. Mnogi su odrasli uz neizgovoreno pravilo da se ručak od jučer jede za večeru ili da se višak spakira za sutrašnji obrok. Osim što se tako štedi novac, riječ je i o poštivanju truda uloženog u pripremu hrane.

Prema jednom istraživanju, prosječna prehrana uključuje pet kućnih obroka tjedno, tri obroka od ostataka, tri naručena obroka i tri obroka u restoranima. Oni koji su naučili da se hrana ne baca, znaju koliko je važno iskoristiti ono što se već ima prije nego što se napravi ili kupi nešto novo, piše YourTango.

Pretplate koje se ne koriste

Odrastanje uz naviku redovitog praćenja troškova često dovodi do toga da se ne plaćaju pretplate koje se više ne koriste. Iako se nekoliko dolara mjesečno može činiti beznačajnim, dugoročno se nakuplja značajan iznos za usluge koje ostaju neiskorištene. Istraživanje YouGova pokazalo je da čak tri posto potrošača nije koristilo više od pet aktivnih pretplata u posljednjih šest mjeseci.

Osobe koje su naviknute pregledavati račune i otkazivati ono što više nije korisno, radije novac usmjeravaju prema stvarima koje doista koriste.

Kupnja samo da bismo "bili u trendu"

Dobro razvijena financijska svijest često znači i odbijanje trošenja novca samo kako bi se pratili trendovi. Iako je prirodno željeti biti u koraku s modom ili tehnologijom, oni koji su odgojeni s jasnim vrijednostima ne dopuštaju da vanjski dojam određuje njihovu vrijednost.

Povjesničar Lawrence R. Samuel navodi: "Nepotrebne stvari često pokazuju veći status od onih potrebnih, što objašnjava zašto su luksuzni proizvodi i iskustva kojima se može pohvaliti toliko privlačni onima koji traže društveno priznanje."

Takav pristup temelji se na uvjerenju da samopouzdanje ne dolazi iz novčanika, već iznutra. Umjesto impulzivne kupnje najnovijih i najskupljih stvari, dobro odgojeni ljudi pažljivije biraju one koje su im zaista potrebne - i to u pravom trenutku.