SVATKO povremeno ima poneki nepristojan ispad, no postoji velika razlika između nepristojne osobe i nekoga tko je jednostavno pogriješio. Ako se svjesno trudite izbjegavati takvo ponašanje, to je jasan znak da su vas roditelji dobro odgojili.

Ponekad je nepristojnost slučajna, kao kod osoba s poremećajem pažnje koje se bore s točnošću, a ponekad je odraz urođene sebičnosti. U svakom slučaju, ako ste među onima koji paze da svojim postupcima ne povrijede druge, možete zahvaliti roditeljima na dobrom odgoju, piše YourTango.

Upadanje u riječ

Ako puštate druge da završe misao prije nego što progovorite, vaši su roditelji obavili sjajan posao. Razgovor ima prirodan tijek: jedna osoba govori, druga sluša i čeka svoj red. Prekidanjem šaljete poruku da vas ne zanima što sugovornik ima za reći.

S druge strane, aktivno slušanje nije samo puko primanje riječi. To je složen proces koji uključuje primanje, razumijevanje, pamćenje, procjenu i na kraju odgovor. Ako vam to dolazi prirodno, vjerojatno ste imali roditelje koji su vam to usadili vlastitim primjerom, što je neprocjenjiv dar.

Korištenje mobitela tijekom razgovora

Roditelji koji drže do pristojnosti uče djecu da se mobitel ne koristi tijekom razgovora licem u lice. To nije samo nepristojno, već i neljubazno. Iako nas mobiteli sve ometaju, postoji vrijeme i mjesto za pregledavanje sadržaja, a to svakako nije dok razgovarate s drugom osobom.

Kada odložite telefon, svoju pažnju posvećujete sugovorniku, što gradi dublju povezanost i pokazuje da vam je stalo. Time ne samo da izbjegavate nepristojnost, već i prihvaćate činjenicu da multitasking, koji je danas postao norma, zapravo nije učinkovit kao što mislimo.

Širenje tračeva

Ako se klonite širenja negativnih glasina, vaši su roditelji očito znali što rade i željeli su odgojiti osobu koja širi dobrotu, a ne razdor. Zbog tih vrijednosti naučili su vas da riječi imaju veliku moć. Svjesnim izbjegavanjem tračanja pokazujete da vam je stalo do drugih, čak i do onih koje ne poznajete.

Iznošenje sočnih detalja o tuđim životima može donijeti trenutno uzbuđenje, ali je u suštini toksično ponašanje koje produbljuje društvene podjele i izolira ljude. Odlukom da ne sudjelujete u tome, birate biti ljubazni i podrška drugima, što svjedoči o snazi vaših vrijednosti.

Kritiziranje drugih

Ako ne kritizirate druge, roditelji su vas naučili da je to nepristojno i gotovo uvijek nepotrebno. Kritičnost svodi ljude na njihove mane i uskraćuje im punu ljudskost. To je suprotnost prihvaćanju - ignorira se svaka nijansa i fokus se stavlja na tuđe nesavršenosti dok one ne postanu jedino što vidite.

Osobe odrasle u okruženju punom osuđivanja vjerojatno su usvojile štetne obrasce koje ponavljaju i kao odrasli. Potreban je trud da se takav način razmišljanja promijeni, no odrastanje uz pretjerano kritične roditelje ne mora vas definirati za cijeli život. Lakše je biti negativan nego pozitivan, ali ako suosjećanje i razumijevanje stavljate u središte svojih odnosa, to znači da ste sjajno odgojeni.

Kronično kašnjenje

Ako su vas roditelji naučili da je kronično kašnjenje nepristojno, usadili su vam važne vrijednosti. Samo kašnjenje ne znači nužno da ste nepristojni, ali način na koji se nosite s njim to može biti. Pojaviti se kasno bez objašnjenja ili isprike je nepristojno. S druge strane, nazvati unaprijed i javiti da ćete kasniti obziran je način rješavanja situacije.

Kod nekih ljudi kronično kašnjenje nema veze s nepoštovanjem tuđeg vremena. Osobe s poremećajem pažnje često imaju problema s upravljanjem vremenom, zbog čega stalno kasne.

Oni pogrešno misle da "biti na vrijeme" znači doći točno u minutu, dok je najbolji plan uvijek doći petnaestak minuta ranije. Iako se kronično kašnjenje smatra klasičnim primjerom nepristojnosti, nedostatak razumijevanja za ljude koji kasne također bi se mogao smatrati nepristojnim.

Osuđivanje tuđih izbora

Ako ne osuđujete druge zbog njihovih odluka, vaši su vas roditelji sjajno odgojili. Osuđivanje stavlja ljude u kalupe bez poznavanja cijele priče. Jedino što nam je dostupno jest nečije vanjsko ponašanje, no ne znamo što se događa unutar osobe. Zbog toga je suzdržavanje od osude najempatičniji pristup.

Ljudi koriste etiketiranje kako bi kategorizirali i definirali sebe i druge, no to može odvesti na put predrasuda i stereotipa. Izlaz iz osuđivanja je suosjećanje. Ono nam omogućuje da shvatimo da pogreške ne čine nekoga neuspješnim, kao što ni štetni postupci ne čine nekoga suštinski lošom osobom.

Usmjeravanje istog suosjećanja prema sebi omogućuje vam da i sebi oprostite. Gledajući na svoje nesavršenosti kao na mali dio cjeline, možete se vidjeti u boljem svjetlu i lakše prijeći preko pogrešaka, jačajući time otpornost. Kako ističe Puff: "Preoblikovanjem misli i fokusiranjem na vlastite snage, možemo stvoriti novu, osnažujuću priču za sebe."

Otkazivanje dogovora u zadnji čas

Ako ne otkazujete dogovore u posljednji trenutak, vaši su vas roditelji dobro odgojili. Sasvim je u redu postaviti granice oko svog vremena i energije i reći "ne" onome što ne želite, ali čekanje zadnjeg časa za otkazivanje je nepristojno. Ako ste već odlučili otkazati, najbolje je to javiti drugoj osobi što je prije moguće.

Otkazivanje sat vremena prije dogovora ostavlja dojam da vam nije stalo do te osobe ili da ne cijenite njezino vrijeme. Prema studiji Sveučilišta Carnegie Mellon, čak i mali činovi nepristojnosti toliko su mentalno iscrpljujući da ljudima narušavaju sposobnost koncentracije.

Nakon takvog iskustva, ljudi su skloni razmišljati o neugodnom postupku do te mjere da se ne mogu usredotočiti ni na što drugo. Iako možda nemate namjeru biti nepristojni, vaše se ponašanje može tako doživjeti.

Ostavljanje nereda za sobom

Ako pospremate za sobom, pokazujete da vam je stalo do toga kako vaši postupci utječu na druge, a ako su vas roditelji to naučili, nisu željeli da budete nepristojni. Ostavljanje prljavog suđa u sudoperu dok se ne nagomila neobzirno je prema ljudima s kojima dijelite prostor.

Učenje obavljanja kućanskih poslova u djetinjstvu postavlja temelje za brigu o sebi u odrasloj dobi. Stručnjaci za dječji razvoj smatraju da djeca koja pomažu u kući uče empatiju, odgovornost i vrijednost timskog rada, uz praktične životne vještine. Kućanski poslovi nisu zabavni, ali su nužan dio održavanja doma, a ljudi koji ih izbjegavaju često ne shvaćaju koliko je takvo ponašanje nepristojno.

Guranje preko reda

Čekanje u dugom redu je stresno, ali neizbježno iskustvo. Guranje preko reda ili iskaljivanje bijesa na zaposlenicima i drugim kupcima je nepristojno i ne rješava problem. Shvaćanje da morate čekati svoj red lekcija je koja se uči još u vrtiću, a roditelji koji znaju što rade pobrinu se da se ta lekcija pamti i u odrasloj dobi.

Ljudi koji se guraju preko reda pokazuju svoju nepristojnu narav svima. Oni misle da je njihovo vrijeme važnije od tuđeg, što im daje za pravo da stanu ispred onih koji su čekali mnogo duže. Njihov iskrivljen pogled na stvarnost i osjećaj superiornosti nadjačavaju svaki osjećaj osnovne ljudske pristojnosti.

Pretjerano hvalisanje

Nema ničeg lošeg u slavljenju teško stečenih postignuća, ali postoji način da se pohvalite, a da se drugi zbog toga ne osjećaju manje vrijednima. Roditelji koji žele odgojiti pristojnu djecu tu lekciju podučavaju jasno i dosljedno. Razlika između hvalisanja i priznavanja uspjeha leži u načinu razmišljanja.

Moguće je izraziti ponos, a istovremeno ostati ponizan. Također je moguće uzdizati sebe, a da pritom podižete i sve oko sebe. Hvalisanjem se stavljate iznad drugih, kao da ste se popeli na vrh ljestava i povukli ih za sobom. No, ako se ponosite svojim postignućima i istovremeno pomažete drugima da dosegnu slične visine, to pokazuje koliko ste zapravo obzirni i uspješni.

Stav da ste bolji od drugih

Ako ne ostavljate dojam da mislite da ste bolji od ostalih, to pokazuje da su vas roditelji sjajno odgojili. Svijetu pristupate s osjećajem pravednosti i cijenite doprinos svake osobe, ma koliko on bio suptilan. Umjesto da rangirate sebe i druge, ljude doživljavate kao jednake jer vjerujete u urođenu vrijednost svakog ljudskog bića.

Ljudi koji sebe smatraju superiornima prihvaćaju nepristojnost kao stil života. Oni nastoje poniziti druge jer njihov osjećaj vlastite vrijednosti ovisi o tome. Izvana se mogu činiti samopouzdanima, ali njihovo je samopouzdanje lažno, izgrađeno na leđima ljudi koje iskorištavaju i odbacuju.

Vaše samopouzdanje, s druge strane, proizlazi iz odgoja. Bezuvjetna ljubav i podrška roditelja naučili su vas da vjerujete u sebe, što vas svakodnevno potiče da vjerujete i u druge.