Na Branimircu još se jede kao nekad, no cijene gableca su nas šokirale
U POTRAZI za dobrim, poštenim gablecom, put me odveo do zagrebačke Branimirove tržnice, mjesta uz koje sam u studentskim danima svakodnevno prolazila na putu do fakulteta. Uz ovaj dio grada vežu me lijepa sjećanja na te bezbrižne dane, a ovog sam se puta ovdje vratila kako bih posjetila legendarni buffet Antin Gaj.
Smješten uz Branimirovu tržnicu koja već godinama propada, Antin Gaj opstaje još od 1993. i djeluje kao relikt nekog pristojnijeg, sporijeg Zagreba - onog u kojem se na gablec išlo svaki dan, a ne samo na dane kada se odlučite počastiti.
Velika, ostakljena i natkrivena terasa gleda prema Krešimircu, Trgu žrtava fašizma i ulici kneza Višeslava, a cijeli prostor doslovno je izgrađen oko jednog golemog stabla koje daje prirodni hlad i stvara rijedak osjećaj da ste na gablecu - u prirodi.
Tko je ikad bio ovdje, sjeća se tog stabla. I vjerojatno se sjeća ploče na vanjskom zidu restorana s dnevnom ponudom. Gableci se mijenjaju svaki dan, ali koncept ostaje isti: jušno, konkretno, iznutrice, variva, klasici s roštilja i povremeno janjetina ili teletina ispod peke.
Kultno mjesto s gablecima između 9 i 16 eura
Na dan posjeta ponuda je izgledala ovako: goveđa juha (5 eura), čobanac (9 eura), raštika s junetinom (10 eura), pečena teletina (16 eura), mahune s mesom (10 eura), teleća jetrica (11 eura), fileki (10 eura) te ćevapi - mali za 6.50 eura, veliki za 8 eura. To je, otprilike, i presjek onoga što Antin Gaj jest: bez filozofije, ali s jasnom idejom kome se obraća.
Osim gableca, čije se cijene kreću između 9 i 16 eura, jelovnik je ozbiljno opsežan. Od hladnih plata s pršutom i sirom, preko klasika poput špageta bolonjez ili rižota (11-15 eura), do roštilja (8-19 eura). Riba je također prisutna - orada, brancin ili losos s prilogom idu od 10 do 15 eura.
Tu su i jela po narudžbi (zagrebački, bečki, naravni), s uključenim prilogom, između 11 i 16.50 eura, kao i peke, ali njih treba naručiti unaprijed i tu cijene skaču osjetno - primjerice, teletina ispod peke ide i do 60 eura po kilogramu, a riba i do 75 eura.
Ukusna hrana i obilne porcije
Kada sam stigla, ostakljena terasa bila je poluprazna, no ubrzo se počela puniti, a do mene je stigao konobar - stariji gospodin i onaj tip konobara koji danas gotovo da više ne postoji. Suzdržan, profesionalan, ali iznimno simpatičan i pristojan. Točno kako treba za mjesto koje živi od stalnih gostiju.
Naručila sam goveđu juhu i pileći zagrebački uz prilog, a porcija je bila obilna, upravo onakva kakvu očekujete od poštenog gableca. Goveđa juha bila je lijepo začinjena i mirisala je onakvu kakvu moja baka i dalje kuha svake nedjelje - puna okusa, duboka, domaća. Jedina zamjerka ide na kupovne rezance koji su se tvrdoglavo klizali sa žlice.
Nakon juhe stigao je pileći zagrebački s pomfritom, tartar umakom i domaćim kruhom. Kruh je bio mrvicu presuh, ali zagrebački je bio pun pogodak - tanak pileći file, sočan, obilno punjen šunkom i sirom, savršeno pohan, bez masnoće koja ostaje na nepcu. Pun pogodak.
Sve je korektno, ali cijena...
Antin Gaj je godinama imao reputaciju mjesta gdje se dobro jede za razumnu cijenu. I tu dolazimo do ključnog pitanja. Nekoć je gablec bio simbol brzog, povoljnog i konkretnog obroka, a danas, kad juha stoji 5 eura, a za konkretniji gablec morate izdvojiti između 9 i 16 eura, teško je ne zapitati se: jesu li to još uvijek cijene primjerene gablecu?
I da se razumijemo, to nije problem samo u Antinom Gaju, nego i u drugim restoranima. Gablec je nekad bio svakodnevica, a ne mali luksuz za koji je danas potrebno izdvojiti između 60 i 120 nekadašnjih kuna. Prosječan Zagrepčanin teško da bi si mogao priuštiti ovakav gablec svaki dan.
