AMERIČKI boksač Ernie Schaaf smrtno je ozlijeđen kao posljedica borbe u ringu, u jednom od najpotresnijih događaja u povijesti profesionalnog boksa.

Schaaf je 10. veljače 1933. u njujorškom Madison Square Gardenu boksao protiv tadašnjeg teškaškog diva Primo Carnere. Borba je bila izuzetno jednostrana. Carnera, znatno veći i snažniji, više je puta rušio Schaafa, koji je u završnici meča primio niz teških udaraca u glavu. Sudac je prekinuo borbu u 13. rundi.

Iako je Schaaf nakon meča napustio ring na nogama, njegovo se zdravstveno stanje ubrzo pogoršalo. U svlačionici je kolabirao, izgubio svijest i hitno je prevezen u bolnicu. Liječnici su utvrdili ozbiljno krvarenje u mozgu. Nakon nekoliko dana u komi, Ernie Schaaf preminuo je 14. veljače 1933., u dobi od samo 24 godine.

Njegova smrt izazvala je snažan šok u sportskoj javnosti i otvorila ozbiljna pitanja o sigurnosti boksa, liječničkim pregledima i odgovornosti promotora. Dodatnu težinu tragediji daje činjenica da je Schaaf već ranije pretrpio teške nokdaune u borbama s Maxom Baerom, zbog čega su mnogi smatrali da nikada nije smio ponovno ući u ring na najvišoj razini.

Slučaj Ernieja Schaafa često se navodi kao jedan od ključnih trenutaka u povijesti boksa koji su potaknuli strože medicinske kontrole i bolju zaštitu boksača. Unatoč tome, njegova smrt ostaje trajni podsjetnik na brutalnost sporta i cijenu koju su neki borci platili u eri kada je sigurnost bila daleko u drugom planu.