MARATON je za većinu trkača velik fizički i mentalni izazov, čak i kada se za njega pripremaju mjesecima. Duge staze tijelo izlažu dugotrajnom naporu koji može utjecati na mišiće, zglobove, razinu energije i raspoloženje. Kako piše Metro, te se promjene mogu pojaviti i kod osoba koje su trenirale pravilno i pazile na prehranu.

Tijelo radi punom snagom

Tijekom maratona tijelo satima radi iznimno intenzivno. "Tijelo radi punom snagom, troši zalihe glikogena, odnosno energije, u jetri, razgrađuje mišiće te gubi tekućinu i elektrolite. Sve to doprinosi umoru te osjećaju ošamućenosti i iscrpljenosti nakon utrke", objasnila je fizioterapeutkinja Sammy Margo.

Upala i bol u mišićima

Napor maratona može biti pravi šok za mišiće, zbog čega je važno dobro se zagrijati. "Mišići postaju upaljeni i bolni, osobito listovi i bedra, a mogu se pojaviti i grčevi", dodaje Margo. "Biomarkeri oštećenja mišića, kao što su laktat dehidrogenaza i kreatin kinaza, rastu tijekom trčanja i dosežu vrhunac nakon završetka maratona. Potrebno je otprilike tjedan dana da se razina tih enzima vrati u normalu."

Grčevi i bolni zglobovi

Grčevi u mišićima česta su pojava tijekom maratona, a mogu ih uzrokovati umor, dehidracija ili nedostatak elektrolita. Zbog prenaprezanja mišića i zglobova može doći do neugode u koljenima, gležnjevima i kukovima. Čak i iskusni trkači očekuju bol i ukočenost tijekom i nakon utrke.

Trkačka euforija

Unatoč nevjerojatnom stresu, trčanje maratona može izazvati i izrazito pozitivne osjećaje. "Trčanje na duge staze tijekom nekoliko sati potiče lučenje pozitivnih neurotransmitera poput norepinefrina, koji nas drži budnima, te 'hormona sreće' endorfina i serotonina, koji popravlja raspoloženje", pojasnila je Margo.

Pad raspoloženja nakon utrke

Emocionalni vrhunac nakon prolaska kroz cilj ne traje zauvijek. Kada fizički napor prestane, razina hormona sreće opada, što može dovesti do privremenog pada raspoloženja, što je posve normalna pojava.

Privremeni gubitak visine

Istraživanja pokazuju da trkači tijekom utrke mogu privremeno izgubiti nešto više od centimetra visine. Do toga dolazi zbog gubitka tekućine i opetovanog pritiska na diskove između kralježaka. Srećom, visina se brzo vraća u normalu nakon što se tijelo rehidrira i oporavi.

Tisuće udaraca za kralježnicu i zglobove

Osteopat Michael Fatica pojašnjava: "Samo trčanje uzrokuje opetovani pritisak na potporne strukture donjeg dijela leđa, prvenstveno na diskove. Glavna sila pri trčanju je udar koji prolazi kroz tijelo, zglobove donjih ekstremiteta - gležnjeve, koljena i kukove - pa sve do kralježnice.

Prosječan maraton sastoji se od 55.000 do 65.000 koraka, čak i uz dobro držanje. Zamislite te korake kao sićušne udarce koji prolaze kroz kralježnicu tijekom cijele utrke. Na početku ste vjerojatno lagani na nogama, s uspravnim i učinkovitim držanjem. No, kako vrijeme odmiče i broj koraka raste, tijelo sve teže i manje učinkovito amortizira te udarce."