NAKON tragičnog ubojstva mladića u Drnišu, u cijeloj se Hrvatskoj otvorilo pitanje funkcioniranja sustava i mogućih propusta koji su doveli do zločina.

U središtu javne rasprave su okolnosti pod kojima je ubojica Kristijan Aleksić, unatoč ranijim presudama, između ostalog i za ubojstvo, bio na slobodi i bez nadzora te kriteriji prema kojima se procjenjuje nečija opasnost za društvo.

O tim su temama u HRT-ovoj emisiji Otvoreno raspravljali državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Ivan Crnčec, odvjetnik Veljko Miljević te psihijatar i psihoterapeut Ante Bagarić.

Državni tajnik: Pravosudni inspektori utvrđuju moguće propuste

Na pitanje kako je moguće da osoba s više presuda za teška kaznena djela nije bila pod nadzorom, državni tajnik Ivan Crnčec naglasio je da je ključno razdoblje nakon što je počinitelju 2023. godine potvrđena optužnica.

"Mislim da je ključno u cijeloj priči to što je njemu 2023. potvrđena optužnica za nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje eksplozivnih tvari i oružja i da se nakon toga ništa nije dogodilo idućih dvije i pol godine", rekao je Crnčec, dodavši da je ministar pravosuđa upravo zbog toga naložio izvanredni inspekcijski nadzor.

Pojasnio je da su pravosudni inspektori već na terenu.

"Pravosudni inspektori izašli su na teren i na Općinski sud u Šibeniku i na Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i pokušat će utvrditi kako je do takvih propusta došlo", kazao je. Crnčec je najavio da bi, u slučaju utvrđivanja nepravilnosti, mogle uslijediti i mjere.

"Vjerujemo da će nalaz biti dovršen do kraja tjedna i da će ministar, sukladno utvrđenom, moći poduzeti određene korake, odnosno pokrenuti stegovni postupak", rekao je.

Govoreći o institutu zaštitnog nadzora, koji se može izreći nakon odsluženja kazne, podsjetio je da je on uveden 2011. godine, dok u vrijeme prve presude u ovom slučaju nije postojao.

"Taj institut predviđa mogućnost da se nakon izdržane kazne zatvora osuđenik još određeno vrijeme nalazi pod nadzorom i provjerama", pojasnio je, no dodao kako je u ovom slučaju prošlo više od deset godina od izlaska iz zatvora pa nadzor, čak i da je bio izrečen, ne bi imao velikog učinka.

Odvjetnik Miljević: Policija i DORH su odradili posao, sud nije

Odvjetnik Veljko Miljević smatra da je teško uprijeti prstom u jednu odgovornu osobu, ali da je u posljednjem slučaju iz 2023. godine problem najvidljiviji.

"Teško je to reći i uprijeti prstom točno u određenu osobu. U ovom zadnjem događaju iz 2023. godine vidimo da je izgleda puno bistrije od početka tko je zakazao", rekao je. Ocijenio je da se radilo o jednostavnom predmetu bez zahtjevnih dokaznih radnji. "To je izuzetno jednostavno kazneno djelo, ne može biti jednostavnije. Vrlo je malo dokaza koji se trebaju provesti", naveo je.

Naglasio je da su policija i državno odvjetništvo svoj dio posla obavili na vrijeme, no problem je nastao kasnije.

"Policija je poduzela sve što je u njihovoj nadležnosti i pravovremeno uputila izvješće. Državno odvjetništvo je podiglo optužnicu na vrijeme i ona je potvrđena na vrijeme", kazao je Miljević i upozorio:

"Nakon toga predmet stoji dvije i pol godine da se po njemu ne postupa". Smatra da nije riječ o pravnoj praznini, već o nepostupanju u praksi.

"Mogu nabrojiti pet do deset ozbiljnih zakonskih odredbi o rokovima koje su se jednostavno izobičajile u praksi naših sudova", rekao je. Na pitanje radi li se o nemaru ili neznanju, Miljević je zaključio: "Ovdje je očito zakazao sud i greška je u tome što predmet nije došao do rasprave".

Bagarić: Većina počinitelja nije psihijatrijski bolesna

Psihijatar i psihoterapeut Ante Bagarić istaknuo je kako se u ovakvim slučajevima stvara pogrešna percepcija da je riječ o psihijatrijskom problemu.

"Nažalost, koliko god bio tragičan, ovaj predmet je vrlo malo ili nimalo psihijatrijski", rekao je. Pojasnio je da se u javnosti takvi događaji često povezuju s mentalnim poremećajima, iako oni rijetko stoje iza teških kaznenih djela.

"Ovo na prvi pogled izgleda kao nešto potpuno bezumno, kao da je netko sišao s uma, ali nije. Ovo nema veze sa psihijatrijskim poremećajima kao uzrokom ovakvih djela", kazao je.

Prema njegovim riječima, u većini slučajeva radi se o osobama koje djeluju na temelju svjesnih odluka i naučenih obrazaca.

"Postoje ljudi opasnih namjera, to nije posljedica bolesti, nego životnih odluka, ponašanja i obrazaca koji se razvijaju kroz vrijeme", istaknuo je. Upozorio je da se ne smiju stigmatizirati osobe s psihičkim teškoćama, koje u pravilu nisu opasne.

"Važno je reći da velik broj ljudi ima psihičke smetnje, ali to ne znači da su oni opasni", naglasio je Bagarić i poručio: "Moramo razvijati instrumente koji takvim osobama postavljaju granicu, ogradu, zid, da to više ne mogu činiti".

"Sporost pravosuđa utjecala na blaže kazne"

Na pitanje zašto se u Hrvatskoj u težim slučajevima rijetko izriču maksimalne kazne, odvjetnik Veljko Miljević odgovorio je da je riječ o dugogodišnjim trendovima.

"Mi smo zapravo umrtvili rad ljudi koji su radili na tome", rekao je, dodavši da se kaznena politika ne može svesti samo na represiju ili prevenciju. "Ne možemo se odlučiti niti samo za retorziju ili represiju, ali ni samo za prevenciju. Svrhe kažnjavanja moraju se komplementarno koristiti", pojasnio je.

Kao ključni problem istaknuo je sporost pravosuđa, koja je dugoročno utjecala na visinu kazni.

"Ta sporost pravosuđa je strašno opasna i davi neprimjetno. Kako su postupci postajali sporiji, tako su i kazne postajale blaže", istaknuo je, zaključivši kako se u praksi često izriču kazne znatno ispod zakonskih maksimuma.

"Imali smo situaciju da se redovito izriču kazne na razini četvrtine zaprijećene kazne", naveo je Miljević.