DJECA su danas manje tjelesno aktivna no što su bila, a znanstvenici pronalaze praktične i učinkovite načine kako ih potaknuti na više kretanja, što bi moglo imati dugoročne koristi za njihovo zdravlje.

Na globalnoj razini djeca su manje aktivna, što bi, upozoravaju stručnjaci, moglo ostaviti trajne posljedice na njihovo zdravlje. Ova pojava događa se u vrijeme rastućih stopa pretilosti, zbog koje pati svako deseto dijete i adolescent. Povećano vrijeme provedeno sjedeći, stres, kvaliteta prehrane i manji interes za sport samo su neki od uzroka, piše BBC.

Razumijevanje uzroka dječje neaktivnosti otvara mogućnosti da ih se potakne na više kretanja, što će im koristiti sada i u budućnosti. Sve veći broj dokaza upućuje na to da postoje praktični i učinkoviti načini za poboljšanje njihovog tjelesnog i kognitivnog zdravlja.

Dugoročne zdravstvene koristi

Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nalažu 60 minuta tjelesne aktivnosti dnevno za djecu, no mnogi ne dostižu tu razinu. To može imati dugoročne posljedice jer je neaktivnost u djetinjstvu povezana s manjom aktivnošću u odrasloj dobi.

S druge strane, djeca koja su tjelesno aktivnija vjerojatnije će ostati aktivna i kao odrasli. Jedno dugoročno istraživanje, koje je 50 godina pratilo 712 veterana Drugog svjetskog rata, pokazalo je da je bavljenje sportom u srednjoj školi bilo najsnažniji pokazatelj boljeg zdravlja u dobi od 70 godina. Oni koji su se bavili sportom također su rjeđe posjećivali liječnika.

Brojne studije pokazuju slične učinke. Vježbanje u djetinjstvu povezano je s boljim dugoročnim zdravljem, a kod mladih sportaša zabilježeni su niži indeks tjelesne mase (ITM), manji opseg struka, bolje mentalno zdravlje te bolja obrazovna i kognitivna postignuća.

Pozitivan utjecaj na kognitivne funkcije

Tjelesna aktivnost djeci koristi i u sadašnjem trenutku, ističe Nicole Logan, docentica kineziologije sa Sveučilišta Rhode Island. "Ona poboljšava tjelesnu kompoziciju, ali i unaprjeđuje te održava pozitivne kognitivne funkcije dok se djeca razvijaju kroz adolescenciju", kaže ona. "Ako smo tjelesno aktivniji, poboljšavamo svoju kardiorespiratornu kondiciju, a to je dobro i za naš mozak."

U devetomjesečnom programu vježbanja nakon škole, Logan i njezini kolege otkrili su da su djeca s prekomjernom tjelesnom težinom postigla bolje kognitivne rezultate od onih koja nisu sudjelovala u programu. Aktivnosti su se održavale pet dana u tjednu i uključivale su umjereno do intenzivno vježbanje.

Intervencija je smanjila i tjelesnu masnoću, što je, objašnjava Logan, jedan od razloga za poboljšanje kognicije. Masnoća pohranjena oko vitalnih organa može izazvati upalu, koja se povezuje sa slabijom kognitivnom funkcijom, dok su aerobna kondicija i tjelesna aktivnost povezane s boljom preciznošću u složenim zadacima, bržim vremenom reakcije i poboljšanom inhibicijskom kontrolom, koja pomaže djeci da se odupru impulzivnim reakcijama i ključna je za koncentraciju.

Manje sjedenja u školskim klupama

Logan predlaže da škole uvedu 60 minuta kretanja dnevno, čime bi se roditelje rasteretilo obveze omogućavanja pristupa sportu, što može biti skupo i zahtjevno. No, povećanje tjelesne aktivnosti ne mora nužno uključivati strukturirane sportove. Studija provedena u Massachusettsu pokazala je da je jednostavno povećanje prilika za kretanje prije, tijekom i nakon škole, uz bolji pristup zdravoj hrani, rezultiralo nižim ITM-om kod osnovnoškolaca.

"Najučinkovitiji način prevencije pretilosti kod djece jest poboljšanje prehrambenog okruženja, promicanje tjelesne aktivnosti i postavljanje pravila o vremenu provedenom pred ekranima", kaže Ulla Toft, klinička profesorica sa Sveučilišta u Kopenhagenu, koja vodi veliko istraživanje o pretilosti u Danskoj.

Intervencije u školama također daju obećavajuće rezultate. Nedavna studija, koja je potaknula učitelje u 30 britanskih škola da smanje vrijeme sjedenja, zabilježila je smanjenje omjera struka i bokova za 8% kod djece koja su sudjelovala. Učitelje se poticalo da traže od djece da ustanu dok odgovaraju na pitanja i da se više kreću po učionici. "Nije se radilo o vježbanju, nego o manjem sjedenju", objašnjava Flaminia Ronca sa Sveučilišnog koledža u Londonu i vodeća autorica studije.

Podrška roditelja je ključna

Nije posve jasno hoće li ovakve intervencije imati dugoročne učinke, no Ronca kaže da poticanje zdravih navika u ranoj dobi može donijeti trajne koristi. Njezino je istraživanje pokazalo da što su djeca bila aktivnija, to su brže reagirala na kognitivne zadatke koji zahtijevaju pažnju i inhibicijsku kontrolu.

Budući da se tjelesna aktivnost često smanjuje tijekom adolescencije, osobito kod djevojčica, podrška roditelja može povećati sudjelovanje. Jedno američko istraživanje pokazalo je da su djevojčice, čiji su ih roditelji poticali i pomagali im u pronalaženju sportskih aktivnosti, bile ustrajnije. Slično tome, istraživanja pokazuju da će djeca vjerojatnije biti aktivna ako su im i roditelji aktivni, kao i ako roditelji vježbaju s njima.

Važnost izbora i samopouzdanja

Drugi način za poticanje tjelesne aktivnosti jest uzeti u obzir kako se djeca osjećaju dok se kreću. Michaela James s medicinskog fakulteta Sveučilišta Swansea u Velikoj Britaniji otkrila je da se dobrobit djece povećava kada se osjećaju samopouzdano i sposobno za kretanje.

Primijetila je da se mnoge škole snažno usredotočavaju na strukturirane aktivnosti, zbog čega se neka djeca mogu osjećati isključeno. Davanje djeci više izbora o aktivnostima kojima se bave moglo bi im promijeniti život, kaže ona. "Možda bi bilo kaotično prepustiti moć mladima i reći im 'samo naprijed', ali mislim da to igra veliku ulogu u odgoju ljubaznih i suosjećajnih ljudi."

Povećanje nestrukturirane igre, poticanjem aktivnih pauza i osiguravanjem da se odmori ne uskraćuju kao kazna, također bi moglo pomoći. Kreativnije osmišljavanje igrališta korištenjem predmeta poput sanduka ili guma također bi moglo potaknuti slobodnu igru. Ključno je, kaže James, prepoznati da je svako kretanje vrijedno, bilo da se radi o penjanju na drvo ili igri lovice. "Sve se svodi na vrednovanje onoga što djeca žele moći raditi", zaključuje ona.