"TJESTENINA je zaštitni znak talijanskog stola", izjavila je poznata talijanska kuharica Giada De Laurentiis, a s tom će se mišlju složiti mnogi, bez obzira na to jesu li odrasli u Italiji. Ipak, brojni se kuhari amateri susreću s istim problemom: tjestenina pripremljena kod kuće rijetko ima okus kao ona poslužena u restoranu ili trattoriji.

Čak i savršeno pripremljen umak može razočarati ako sama tjestenina nije dovoljno začinjena ili joj tekstura nije odgovarajuća. Iako postoje stotine recepata, tajna uspjeha ne leži u određenoj vrsti tjestenine ili umaka, već u nekoliko jednostavnih tehnika koje svako jelo podižu na višu razinu. De Laurentiis, koja tjesteninu poznaje bolje od ikoga, u svojoj je novoj kuharici "Super Italian" podijelila ključne savjete za pripremu tjestenine restoranske kvalitete, piše Allrecipes.

Kako kod kuće postići restoransku kvalitetu?

U Italiji se tjestenina često poslužuje kao "primo", odnosno prvo jelo prije glavnog obroka. Takav pristup osigurava da je jelo zasitno, ali ne toliko obilno da završi kao ostatak koji se loše podgrijava. Želite li uravnoteženije obroke, razmislite o posluživanju tjestenine uz druga jela, poput pečene piletine ili odreska, umjesto da cijeli obrok temeljite na njoj.

De Laurentiis napominje da mnogi recepti predlažu veće porcije nego što Talijani inače jedu. U brojnim kuharicama 450 grama tjestenine predviđeno je za četiri osobe, što je velika porcija, "znatno veća od onoga što većina Talijana smatra razumnim", kaže ona. Umjesto toga, De Laurentiis preporučuje da tu količinu tjestenine pripremite za šest osoba.

Soljenje vode za kuhanje tjestenine možda zvuči kao osnovni korak, no mnogi i dalje ne dodaju dovoljno soli. Pravilno zasoljena voda gradi okus od samog početka i sprječava da tjestenina bude bljutava. "Ako vodu ne posolite izdašno, ne samo da će vam tjestenina biti bezukusna, nego će i cijelo jelo biti nedovoljno začinjeno", ističe De Laurentiis.

Umjesto da se oslanjate na kuhinjske trikove, tjesteninu kuhajte "dvije minute kraće od vremena navedenog u uputama na pakiranju", savjetuje ona. Ranijim vađenjem tjestenine postiže se savršena "al dente" tekstura. Mnoga kremasta talijanska jela svoju svilenkastu teksturu duguju vodi u kojoj se kuhala tjestenina, a ne dodatnom siru, maslacu ili vrhnju za kuhanje.

"Talijani često u umak dodaju zaimaču ili dvije škrobne vode od kuhanja kako bi postao kremastiji i bolje se sljubio s tjesteninom", objašnjava De Laurentiis. 

Miješanje tjestenine izravno u tavi često završi neredom, pogotovo ako u njoj nema dovoljno prostora za ravnomjerno povezivanje sastojaka. Nagomilana tjestenina može se slijepiti, što sprječava umak da je u potpunosti obloži.

Kako bi izbjegla taj problem, De Laurentiis preporučuje jednostavno rješenje. "Ako vam tava nije dovoljno velika za svu tjesteninu, nakon cijeđenja je prebacite u veliku zdjelu za posluživanje", kaže ona. Dodatni prostor olakšava miješanje i pomaže da svaki komad tjestenine dobije ravnomjeran sloj umaka.