LIJEKOVI poput Ozempica i Mounjara posljednjih su godina postali jedna od najčešćih tema kada se govori o mršavljenju. Iako su izvorno razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2, danas ih mnogi povezuju s velikim gubitkom kilograma, a njihova je popularnost potaknula brojne rasprave o tome kako djeluju, jesu li dugoročno rješenje i što se događa nakon prestanka terapije.

Kako djeluju Ozempic i Mounjaro?

Ozempic sadrži djelatnu tvar semaglutid, dok Mounjaro sadrži tirzepatid. Oba lijeka daju se u obliku injekcije jednom tjedno, ali djeluju na nešto različite načine.

Semaglutid oponaša hormon GLP-1 (glukagonu sličan peptid-1), koji se prirodno luči u crijevima nakon obroka. Taj hormon šalje mozgu signal da je organizam sit, usporava pražnjenje želuca i potiče gušteraču na otpuštanje inzulina kada je razina šećera u krvi povišena. Rezultat je dulji osjećaj sitosti, manji apetit i stabilnija razina glukoze u krvi.

Mounjaro ide korak dalje jer, osim GLP-1 receptora, aktivira i GIP receptore (glukozno ovisni inzulinotropni polipeptid). Upravo se zbog tog dvostrukog djelovanja kod mnogih osoba postiže još veći gubitak tjelesne mase nego sa semaglutidom.

Mnogi korisnici opisuju da tijekom terapije gotovo nestaje stalna želja za grickanjem ili razmišljanjem o hrani. Stručnjaci taj učinak često nazivaju smanjenjem "food noisea" - stalnih misli o hrani koje neke osobe imaju tijekom dana.

Ipak, riječ je o lijekovima, a ne dodacima prehrani. Njihova primjena treba biti pod liječničkim nadzorom, osobito zato što postoje kontraindikacije i moguće nuspojave.

Što se događa u organizmu?

Osim što smanjuju apetit, ovi lijekovi utječu na više organskih sustava:

• usporavaju pražnjenje želuca pa hrana dulje ostaje u probavnom sustavu
• povećavaju osjećaj sitosti nakon manjih obroka
• smanjuju lučenje glukagona, hormona koji povećava razinu šećera u krvi
• poboljšavaju osjetljivost organizma na inzulin
• kod mnogih osoba smanjuju želju za visokokaloričnom hranom.

Najčešće nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, proljev, zatvor, nadutost i osjećaj punoće. One su obično najizraženije na početku terapije ili nakon povećanja doze.

Što se događa nakon prestanka terapije?

Jedno od najčešćih pitanja jest vraćaju li se kilogrami nakon prestanka uzimanja lijeka. Istraživanja pokazuju da kod velikog broja ljudi odgovor jest - barem djelomično.

Kada se terapija prekine, razina GLP-1 i GIP stimulacije vraća se na početno stanje. Apetit se postupno povećava, želudac se ponovno prazni uobičajenom brzinom, a osjećaj sitosti nakon obroka više nije toliko izražen. Ako osoba nije u međuvremenu usvojila nove prehrambene navike i povećala tjelesnu aktivnost, postoji velika vjerojatnost da će dio izgubljene težine vratiti.

Zbog toga stručnjaci sve češće govore da su pretilost i višak kilograma kronična stanja, slično povišenom krvnom tlaku ili dijabetesu. Kod nekih će ljudi terapija biti potrebna dulje vrijeme, dok će drugi uspjeti održati rezultate promjenom načina života.

Gubi li se samo masno tkivo?

Ne uvijek. Tijekom mršavljenja, osobito ako se ne unosi dovoljno proteina i ne provodi trening snage, organizam može izgubiti i dio mišićne mase.

Zbog toga liječnici preporučuju prehranu bogatu proteinima, redovitu tjelesnu aktivnost i vježbe snage kako bi se očuvali mišići tijekom gubitka kilograma.

Zašto se toliko govori o ovim lijekovima?

Velik interes izazvali su zato što kod mnogih osoba omogućuju gubitak od 15 do više od 20 posto početne tjelesne mase, što se donedavno uglavnom povezivalo s barijatrijskim operacijama.

Istodobno se istražuje mogu li imati i druge zdravstvene koristi. Dosadašnja istraživanja upućuju na moguće smanjenje rizika od nekih kardiovaskularnih bolesti, bolju regulaciju masne jetre te potencijalne pozitivne učinke na bolesti bubrega i apneju u snu, no mnoga su istraživanja još u tijeku.

Unatoč velikoj popularnosti, Ozempic i Mounjaro nisu "čudesni lijekovi". Najbolje rezultate daju kada se koriste kao dio cjelokupnog plana liječenja koji uključuje uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i liječnički nadzor. Bez promjene životnih navika učinak terapije nakon prestanka uzimanja lijeka često se s vremenom smanjuje.