Za njihove sladolede kažu da su najbolji u Zagrebu. Probali smo novi okus, top nam je
ZAGREBAČKI Burgeraj u Vlaškoj 35 već je godinama jedno od mjesta na koje se ide zbog burgera, no posljednje dvije godine ondje se isplati svratiti i iz sasvim drugog razloga - zbog sladoleda. Krema je njihov vlastiti brend zanatskog gelata koji nastaje od početka do kraja u Burgeraju.
Sladoled kuhaju, ostavljaju da odleži, miksaju, pakiraju i smrzavaju sami, a u proizvodnji surađuju s malim proizvođačima i OPG-ovima te, kada god mogu, koriste namirnice iz vlastitog vrta.
Cijena ista i nakon dvije godine
Jednog vrućeg popodneva tako sam se uputila u Burgeraj, ali ovaj put ne zbog burgera. Prije dvije godine već sam probala njihov Krema gelato i ostao mi je u jako dobrom sjećanju, a sada je stigao i novi okus nastao u suradnji s hrvatskom craft čokoladnom manufakturom Taman, što je bio razlog više da ga ponovno posjetim.
Prvo što sam primijetila bilo je da se ponuda u međuvremenu gotovo potpuno promijenila. Kada sam ih prvi put posjetila, imali su pet okusa, a danas je od tadašnje postave ostao samo Mango Sticky Rice. Zanimljivo je da se cijena nije promijenila - tada je većina sladoleda koštala 3.50 eura (osim jednog, koji je bio 4 eura), a toliko koštaju i danas.
Novi okusi poznatih gelata
U ponudi imaju Cherry Madonnu (gelato od fior di latte mozzarelle i domaćeg kompota od višanja), Strawberry Shake (sherbet od jagoda i mlaćenice), Cherry on Top (sherbet od trešanja) i Mango Sticky Rice (gelato od riže s domaćim umakom od manga).
Nude još i Tokyo Heat (gelato od yuzua i domaćeg fermentiranog slatkog vrhnja), Kentucky Jenny (sherbet od pečenih marelica i whiskyja) te novi Cacao Puro (gelato od kakaa kontroliranog podrijetla iz Tanzanije). Upravo sam se za ta tri odlučila i probala ih tim redom, čuvajući onaj od kakaa za kraj, a svaki od njih dolazi u čašici od 85 grama, uredno posluženoj na mali tanjurić, s malom žličicom.
Jesu li zaista tako dobri?
Prvo sam probala Tokyo Heat napravljen od yuzua i domaćeg fermentiranog slatkog vrhnja. Za one koji ne znaju, yuzu je azijska citrusna voćka koja izgleda kao mali limun, a okusom i mirisom podsjeća na mješavinu limuna, grejpa i mandarine.
Yuzu ovdje dolazi do izražaja, ali nenametljivo. Gelato je lagano sladak, vrlo svjež i kremast, bez dodataka i komadića koji bi odvlačili pažnju. Jednostavan je, ali upravo u toj jednostavnosti odlično funkcionira.
Sljedeći je bio Kentucky Jenny, možda i najneobičnija kombinacija u ponudi. Na prvi zalogaj osjeti se whisky, no vrlo brzo glavnu riječ preuzmu pečene marelice. Okusi su dobro izbalansirani, a rezultat je osvježavajući sherbet koji ne podsjeća ni na jedan sladoled koji sam dosad probala.
Za kraj sam ostavila Cacao Puro jer sam imala osjećaj da će biti najbolji. I bio je. Ovo nije još jedan čokoladni sladoled, nego gelato u kojem je kakao glavna zvijezda. Okus je intenzivan, dubok i čist, bez pretjerane slatkoće koja često prati čokoladne sladolede. Iako sam ih kroz godine probala bezbroj, ovaj se ne može usporediti ni s jednim.
Nije ni čudo. Taman već godinama radi čokolade koje se mogu mjeriti s najboljim zanatskim čokoladama na svijetu, a Burgerajeva Krema jedan je od najzanimljivijih domaćih zanatskih gelata. Njihova suradnja rezultirala je sladoledom koji vrijedi probati čak i ako inače uvijek birate vaniliju ili pistaciju.
Kad sam stigla, u Burgeraju nije bilo previše ljudi pa sam u miru mogla isprobati sve okuse. No kako se približavalo vrijeme ručka, stolovi su se počeli puniti, burgeri su stizali jedan za drugim, a bilo je zanimljivo primijetiti da je nakon glavnog jela na gotovo svakom stolu završila i čašica Kreme. Čini se da je sladoled ondje odavno prestao biti usputni desert i postao razlog zbog kojeg se mnogi vraćaju.
