Foto: HDZ

DUGO JE Tomislav Karamarko smišljao način kako da podrži Milana Bandića.

A onda je učinio ono što je godinama radio Ivo Sanader: odlučio se za kandidata koji nema šanse.

Pritom još i ženu. Pa još i mladu. Pa još i majku. Pa još i rođenu Zagrepčanku koja kaže da Ekatarina Velika nikad nije bila popularna u Zagrebu.

Očito je stvarno dugo tražio.

Sanader čuvao leđa

Nešto slično godinama je radio Sanader. U Zagrebu je godinama čuvao Bandiću leđa uz pomoć Jadranke Kosor na čelu gradske organizacije HDZ-a, a zatim žrtvujući nadobudnog Jasena Mesića kao kandidata na prošlim lokalnim izborima. 

Sada bi tu slavnu tradiciju trebala nastaviti Margareta Mađerić.

Bila je aktivna u Gradskoj skupštini, ali ne toliko da ju se smatra glavnom opozicijom Milanu Bandiću. Ne pored svih onih SDP-ovaca. Dovoljno je ambiciozna da se na nju može računati, ali ipak ne toliko da se može izroditi u konkurenta šefu stranke. Poput, recimo, Davora Bernardića. Mlada je i poletna, upućena u gradske stvari, gorljiva i ozbiljna, ali opet ne ozbiljna poput Danire Bilić koja je, navodno, također bila u kombinacijama za kandidata.

I pored svega toga, ne misli da srpski rokeri, pa još i narkomani, zaslužuju ulicu u Zagrebu, ona bi radije da ta čast pripadne hrvatskim zabavnjacima, možda čak i ovisnicima.

Dakle, idealan kandidat HDZ-a.

Tradicija luzera

Koji se pritom još i savršeno nadovezuje na tradiciju hadezeovih luzera. U sredinama gdje HDZ nije mogao - ili želio - pobijediti, angažirao se na popravljanju dojma, prikazujući se kao mlada, pristojna, pomalo i liberalna, a nikako patrijarhalna ili nedajbože mačistička stranka.

Pa je tako u Rijeci na prošlim izborima promovirao Vesnu Buterin, u Zagrebu Jasena Mesića, a sada i Margaretu Mađerić.

Kad već mora izgubiti, neka barem nešto dobije.

Peglanje imidža

U trenutku kad trpi sve glasnije unutarstranačke kritike zbog desničarenja i pretvaranja stranke u radikalnu sektu, što se pogubno odražava na rejting stranke i njihovih kandidata, Karamarko bi mogao pomoću Margarete Mađerić malo ispeglati imidž, svoj i stranački, ne samo u metropoli nego i šire.

Jednako tako, mogao bi prodati priču o ulaganju u budućnost, u kandidate koji su izrasli iz baze, koji se razumiju u lokalne probleme i stalo im je do sredine u kojoj se natječu.

Za razliku od SDP-a.

Iz istog legla

A pritom će s dnevnog reda elegantno skinuti problem Bandića. Tjednima se nagađalo da bi HDZ mogao i formalno podržati Bandićevu kandidaturu. Zbog tih veza - interesnih u Sanaderovo, a prirodnih u Karamarkovo doba - prije nekoliko mjeseci smijenjen je šef zagrebačke organizacije Zvonimir Ante Golem, dok Karamarkova ekipa pripada istom onom miljeu u kojem već više od desetljeća obitava Bandić.

Dio HDZ-a želio se pritom prikrpati favoritu kako bi podigao rejting, sve dok Bandić nije shvatio da bi mu ovakav HDZ pomogao samo tako što bi ga odvukao na dno one slavne lokve u Kozari Boku.

Pa je pronađeno elegantno rješenje: kad već ne može javno podržati Bandića, onda ga barem neće ozbiljno ugrožavati. Baš kao što se to činilo godinama.

Gubitnici i pobjednici

I premda HDZ odavno već ne stanuje u Zagrebu, uvijek je imao svog gradonačelnika. Ili se Franjo Tuđman pobrinuo da ga dobije. S druge strane, SDP već godinama vlada Zagrebom, a imao je gradonačelnika s kojim je cijelo vrijeme bio u latentnom sukobu. I čak radio na njegovu rušenju, lansirajući fantomske kandidate i liste na lokalnim izborima.

Sada SDP očajnički traga za receptom kako da ukloni Bandića, dok se HDZ uzda u provjereni recept kako da ga poštedi.

Kako sada izgleda, gubitnici ipak pobjeđuju.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje