DIJABETES tipa 2, od kojeg prema procjenama boluje 38 milijuna Amerikanaca, sve se češće dijagnosticira kod mlađih odraslih osoba. Bez odgovarajućeg liječenja, takvi pacijenti suočavaju se s desetljećima povećanog rizika od komplikacija poput bolesti srca i zatajenja bubrega.

Novo istraživanje, objavljeno 1. listopada u časopisu The Lancet Regional Health - Americas, ispitalo je može li kombinacija intenzivnog gubitka težine i strukturirane tjelovježbe dovesti do remisije dijabetesa tipa 2 koji je dijagnosticiran u ranoj fazi, piše CNN.

Kako bi se bolje razumjeli rezultati i njihovo značenje, CNN je razgovarao sa svojom zdravstvenom stručnjakinjom, dr. Leanom Wen. Dr. Wen je liječnica hitne pomoći i izvanredna klinička profesorica na Sveučilištu George Washington.

Zašto je dijabetes kod mlađih osoba poseban problem?

Dijabetes tipa 2 koji se dijagnosticira do 45. godine života obično napreduje brže od onoga otkrivenog u kasnijoj dobi. Razvoj bolesti je ubrzan i nosi veći rizik od komplikacija. Osoba kojoj se dijagnoza postavi s 30 godina može s dijabetesom živjeti desetljećima, a za to vrijeme povišeni šećer u krvi oštećuje krvne žile, živce, bubrege i oči.

Mlađi odrasli s dijabetesom tipa 2 imaju i povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti te rane smrti. Ranija istraživanja pokazala su da značajan gubitak težine može dovesti dijabetes tipa 2 u remisiju, ali većina njih bila je usmjerena na starije osobe. Znanstvenici su u ovom istraživanju htjeli provjeriti djeluje li takav pristup i kod mlađih pacijenata, kod kojih bolest može biti agresivnija.

Tim je također želio testirati može li dodavanje nadzirane tjelovježbe s treningom snage očuvati mišićnu masu tijekom brzog mršavljenja.

Što je istraživanje otkrilo?

Studija je provedena na 96 odraslih osoba u dobi od 18 do 45 godina s prekomjernom težinom, kojima je dijabetes tipa 2 dijagnosticiran u posljednjih šest godina. Sudionici su nasumično podijeljeni u dvije skupine. Jedna je prolazila intenzivan program prehrane i vježbanja, a druga je nastavila s uobičajenom liječničkom skrbi.

Nakon šest mjeseci, 54% sudionika u prvoj skupini postiglo je remisiju dijabetesa, dok je u kontrolnoj skupini to uspjelo samo 4% ispitanika. Remisija je definirana kao razina hemoglobina A1c ispod 6,5%, što je prag za dijagnozu dijabetesa, i to bez uzimanja lijekova za snižavanje glukoze najmanje tri mjeseca.

Sudionici u prvoj skupini također su značajno smanjili tjelesnu masnoću i izgubili su oko 7,5 kg više od onih na uobičajenoj skrbi. Poboljšali su i kardiorespiratornu kondiciju, što se vidjelo kroz niži broj otkucaja srca u mirovanju i bolji kapacitet za vježbanje.

Program je bio iznimno strukturiran. Tijekom prvih 12 tjedana, prva je skupina bila na nadziranoj dijeti s unosom od 800 do 900 kalorija dnevno, uz postupno uvođenje uobičajenih obroka. Od trećeg tjedna dodani su treninzi koji su kombinirali aerobne aktivnosti i vježbe snage.

Svatko tko želi ponoviti ove rezultate mora razumjeti koliko je program bio intenzivan. Ograničenje kalorija bilo je strogo, a treninzi zahtjevni, pa je samo 40% sudionika ispunilo sve kriterije programa. Istraživanje je provedeno u specijaliziranim centrima uz stalnu stručnu podršku, pa nije poznato bi li se slični rezultati mogli postići u svakodnevnoj kliničkoj praksi, gdje ljudi često nemaju pristup takvim resursima.

Što mogu učiniti oboljeli?

Prvi korak je razgovor s liječnikom o tome je li remisija realan cilj i koji bi pristup bio siguran. Posebno treba naglasiti da se niskokalorična dijeta iz ovog istraživanja ne smije provoditi bez vrlo strogog liječničkog nadzora. Kod osoba koje uzimaju inzulin ili lijekove poput sulfonilureje može doći do opasnog pada razine šećera u krvi ako naglo smanje unos hrane.

Liječnici će možda morati prilagoditi doze tih i drugih lijekova. Manje restriktivan pristup i dalje može donijeti značajna poboljšanja. U suradnji s nutricionistom može se raditi na zdravijoj prehrani, primjerice smanjenju unosa zaslađenih pića i rafiniranih ugljikohidrata te davanju prednosti povrću i hrani bogatoj vlaknima i proteinima.

Što se tiče tjelesne aktivnosti, preporučuje se 150 minuta aerobnog vježbanja umjerenog intenziteta tjedno, uz trening snage barem dvaput tjedno koji cilja glavne mišićne skupine. Takve promjene mogu usporiti napredovanje dijabetesa i spriječiti komplikacije, čak i ako ne dovedu do potpune remisije.

Zašto je važan trening snage?

Mišići imaju ključnu ulogu u regulaciji šećera u krvi. Nakon jela, inzulin pomaže prijenosu glukoze iz krvotoka u mišićne stanice, gdje se ona koristi za energiju ili pohranjuje. Kod osoba s dijabetesom tipa 2 taj je proces manje učinkovit zbog otpornosti na inzulin. Vježbanje pomaže mišićima da apsorbiraju glukozu i poboljšava njihovu osjetljivost na inzulin, što vodi boljoj regulaciji šećera.

Redoviti trening snage ima još jednu važnu prednost jer pomaže u očuvanju mišića tijekom mršavljenja. Kada ljudi značajno gube na težini, obično gube i masno tkivo i mišiće. Gubitak mišićne mase može biti posebno problematičan za osobe s dijabetesom tipa 2, koje već imaju povećan rizik od slabljenja funkcije mišića. Očuvanje mišića pomaže u održavanju fizičke snage i metaboličkog zdravlja.

U ovom istraživanju, sudionici u prvoj skupini izgubili su znatne količine masnoće bez značajno većeg gubitka mišićne mase u usporedbi s kontrolnom skupinom. Zanimljiv je i podatak da su poboljšali snagu stiska ruke za oko 8%, što sugerira da su im mišići ojačali unatoč gubitku težine. Ovi rezultati podupiru preporuke da se uz aerobne vježbe uključi i trening snage, osobito kod brzog mršavljenja.

Koja su ograničenja studije?

Prvo, ovo je bila relativno mala studija, a sudionici su bili isključivo mlađe odrasle osobe s prekomjernom težinom i nedavno dijagnosticiranim dijabetesom. Znanstvenici su isključili osobe na terapiji inzulinom i one s određenim komplikacijama, poput kardiovaskularnih bolesti.

Zbog toga ne možemo pretpostaviti da bi iste stope remisije vrijedile za starije osobe, one koji s dijabetesom žive desetljećima ili imaju uznapredovalu bolest.

Drugo, istraživanje je uspoređivalo kombinirani program prehrane i vježbanja s uobičajenom skrbi, ali nije imalo kontrolnu skupinu koja je provodila samo dijetu bez nadziranog vježbanja. Zbog toga se ne može točno utvrditi koliki je bio dodatni doprinos tjelovježbe i bi li se slična stopa remisije postigla samo promjenom prehrane.

Sudionici u prvoj skupini dobili su i znatno više pažnje zdravstvenih djelatnika, što je također moglo utjecati na rezultate.

Konačno, znanstvenici su sudionike pratili samo šest mjeseci. Remisija izmjerena u tom razdoblju ne znači da je dijabetes trajno izliječen. Šećer u krvi može ponovno porasti, osobito ako osoba vrati kilograme. Potrebna su dugoročna istraživanja kako bi se utvrdilo koliko sudionika može održati remisiju tijekom nekoliko godina.