POSEŽETE li često za grickalicama nakon obroka iako ste siti? Razmišljate li o hrani čak i kada niste gladni? Možda doživljavate fenomen poznat kao "food noise", odnosno "prehrambena buka". Riječ je o učestalim, ponekad i nametljivim mislima o hrani, koje se mogu pojaviti neovisno o stvarnom osjećaju gladi.

Novo američko istraživanje pokazalo je da je takvo iskustvo češće nego što se možda misli. Iako se rezultati ne mogu izravno preslikati na stanovništvo Hrvatske, fenomen nije ograničen na određenu zemlju i može biti poznat mnogima koji se često uhvate kako razmišljaju o hrani, čak i kada nisu gladni. Za njega još ne postoji općeprihvaćena znanstvena definicija.

Istraživanje Sveučilišta Penn State, objavljeno u časopisu Obesity Science and Practice, pokazalo je da 18% odraslih Amerikanaca prijavljuje čestu ili stalnu prehrambenu buku, pri čemu je taj fenomen izraženiji kod određenih skupina ljudi, piše Newsweek.

Daisuke Hayashi, glavni autor studije, rekao je da znanstvenici zasad vrlo malo znaju o tome što se događa u mozgu tijekom takvih iskustava. Jedna je od pretpostavki da ljudi koji doživljavaju prehrambenu buku snažnije reagiraju na podražaje povezane s hranom, poput reklama za brzu hranu, kruljenja u želucu ili želje za kokicama tijekom gledanja filma.

"Zamislite to kao preosjetljiv detektor dima koji se previše lako aktivira i ne prestaje pištati, toliko da vam počne ometati svakodnevni život", objasnio je Hayashi.

Istraživanje se temeljilo na internetskoj anketi provedenoj 2026. godine na reprezentativnom uzorku od 1000 odraslih Amerikanaca. Sudionici su na ljestvici od 1 (nikada) do 5 (uvijek) odgovarali koliko često doživljavaju prehrambenu buku.

Što je istraživanje otkrilo?

Rezultati su pokazali da su žene imale oko 1,8 puta veću vjerojatnost od muškaraca da prijave čestu prehrambenu buku. Mlađi ispitanici češće su prijavljivali takva iskustva nego stariji, dok je kod ispitanika koji su se izjasnili kao pripadnici azijske rasne skupine ta vjerojatnost bila dvostruko veća nego kod pripadnika drugih rasnih skupina.

Ispitanici koji su prijavili gubitak kontrole nad jedenjem imali su gotovo šest puta veću vjerojatnost da doživljavaju čestu ili stalnu prehrambenu buku u odnosu na prosječnog sudionika. Kod sadašnjih i bivših korisnika GLP-1 lijekova ta je vjerojatnost bila oko 1,5 puta veća od prosjeka.

Znanstvenici pretpostavljaju da žene češće doživljavaju prehrambenu buku jer češće pokušavaju smršavjeti. S druge strane, nalaz o ispitanicima azijskog podrijetla iznenadio ih je.

"Ne postoje podaci ni teorija koji bi objasnili taj rezultat i ne bismo željeli donositi opće zaključke na temelju samo jednog nalaza, posebno iz istraživanja u kojem je sudjelovalo tek pedesetak osoba azijskog podrijetla", upozorio je Hayashi.

Prema modelu CIRO, koji je razvio njegov tim, na pojačane i dugotrajne reakcije na podražaje povezane s hranom mogu utjecati genetika, osobine povezane s apetitom, tjelesna težina te razlike u razinama hormona koji reguliraju apetit i osjetljivosti na njih.

Prehrambenu buku mogu pojačati i proturječni stavovi prema hrani, osobito kod ljudi koji su često na dijetama i osjećaju snažnu želju za određenom hranom dok istodobno pokušavaju ograničiti njezin unos. "Zamislite to kao neprestanu unutarnju borbu između razloga zbog kojih biste trebali pojesti ono za čime žudite i razloga zbog kojih to ne biste trebali učiniti", objasnio je Hayashi.

Što su otkrili o korisnicima lijekova za mršavljenje?

Neočekivan rezultat bio je i onaj o sadašnjim i bivšim korisnicima GLP-1 lijekova. Znanstvenici smatraju da bi objašnjenje moglo biti u njihovoj povećanoj svjesnosti o prehrambenoj buci.

"Ako GLP-1 lijekovi smanjuju prehrambenu buku, njihovi korisnici mogli bi biti posebno svjesni svake takve misli koja se ipak pojavi, pa je zato češće i prijavljuju", objasnio je Travis Masterson, koautor studije.

Prema Hayashiju, rezultati dovode u pitanje uvriježeno mišljenje da ljudi s viškom kilograma jednostavno nemaju dovoljno snage volje da kontroliraju koliko jedu.

"Kada gotovo svaka peta odrasla osoba kaže da razmišlja o hrani većinu vremena ili neprestano, bez obzira na to je li gladna, je li to doista pitanje snage volje? Ili postoje drugi čimbenici koji utječu na naš mentalni i emocionalni odnos prema hrani? Dokazi snažno upućuju na ovo drugo", rekao je te savjetovao ljudima kojima prehrambena buka stvara probleme da razgovaraju s liječnikom.

Naglasio je i da su istraživanja ovog fenomena tek na početku te da je najprije potrebno jasno definirati što prehrambena buka zapravo jest.

Bez jasne definicije, upozorio je, postoji opasnost da se uobičajene misli o hrani počnu nepotrebno smatrati medicinskim problemom. To bi moglo potaknuti ljude da teže potpunoj "prehrambenoj tišini" i učiniti ih podložnijima marketinškim porukama koje ih uvjeravaju da imaju problem, iako za to ne postoji medicinska osnova.