Zašto nastaje potkožno masno tkivo i kako ga se riješiti?
Foto: Shutterstock
POTKOŽNO masno tkivo danas predstavlja jednog od najopasnijih čimbenika po zdravlje čovjeka, pogotovo u razvijenijim zemljama. Da bi se protiv takvog neprijatelja mogli efikasno boriti, trebamo ga najprije dobro poznavati.
Odakle nam, uopće, sustav stvaranja potkožnog masnog tkiva i čemu on služi? Ako je stvaranje potkožnog masnog tkiva već tako opasno, kako to da nas tijekom evolucije već nije uništilo kao vrstu? Odgovor leži u sljedećem: današnji se čovjek po svom ponašanju veoma mnogo razlikuje od špiljskog čovjeka, ali fiziološki su veoma slični.
Špiljski je čovjek bio vrlo aktivan: lovio je svaki dan da bi došao do hrane i stalno je bio u pokretu radi sigurnosti. Međutim, bilo je razdoblja kad ne bi uspio naći ništa za jelo i nije nikad mogao biti siguran gdje će i kad naći sljedeći obrok. Tijekom vremena prilagodio se takvom nesigurnom snabdijevanju hranom: njegovo tijelo je razvilo sustav pohranjivanja velike količine kalorija na malom prostoru - u stanicama potkožnog masnog tkiva! A to je značilo preživljavanje u gladnim razdobljima. A kako je danas? Koliko ljudi danas nema redovan pristup hrani i živi danima bez obroka? Veoma malo. Uz to, nismo ni približno aktivni kao špiljski čovjek. Činjenica je da veći dio dana provodimo sjedeći. I što sad imamo? Socijaliziranog špiljskog čovjeka sa savršenim sustavom za pohranu energije kojeg nitko ne želi!
Tijelo svakoga od nas je genetski predodređeno da ima određen postotak potkožnog masnog tkiva (ne određenu tjelesnu masu!). Promijenimo li malo svoj postotak potkožnog masnog tkiva, tijelo neće bitnije reagirati. Međutim, udaljimo li se mnogo od genetski predodređenog postotka potkožnog masnog tkiva, tijelo će se tome prilagoditi i taj će novi postotak potkožnog masnog tkiva početi smatrati prirodnim, te će se truditi da ga takvim održava.
Rješenje problema smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva leži u sljedećem:
Put do smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva sigurno nije gladovanje, jer, smanjimo li unos kalorija, tijelo reagira na sljedeći način: smanjene stanice potkožnog masnog tkiva javljaju hipotalamusu o manjku pohranjenih kalorija, a ovaj reagira stvaranjem osjećaja gladi. Nadalje, tijelo doživljava smanjeni kalorijski unos kao životnu prijetnju i smanjuje bazalni metabolizam da bi sačuvalo što više unesene energije. Tijelo ne zna da nam je hrana dostupna i da samo nastojimo smanjiti postotak potkožnog masnog tkiva; ono misli da nam prijeti smrt od gladi i brani nas od toga! A sa smanjenim bazalnim metabolizmom, radeći iste aktivnosti kao prije, sagorijevamo manje kalorija. Nadalje, tijelo smanjuje mišiće, jer su oni glavni potrošači energije koja trenutno nedostaje!
I još, stvara nam osjećaj umora što nam dodatno smanjuje mogućnost trošenja energije. Gladni i umorni, ljudi se najčešće vrate svojim prehrambenim navikama i vrate svoju tjelesnu masu na onu prije gladovanja. Ali, veliki dio izgubljene mase bio je nauštrb mišića, a skoro sva povraćena masa sastoji se od potkožnog masnog tkiva, tako da su sad deblji nego prije, što dovodi do frustracija.
Smanjenje kalorijskog unosa, očito, samo za sebe ne može dovesti do bitnijeg smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva nego, štoviše, može dovesti do njegovog povećanja. Rješenje je u kombinaciji kalorijskog unosa i fizičke aktivnosti. Trebamo prevariti svoje tijelo i uvjeriti ga da je bolje imati manji postotak potkožnog masnog tkiva. Ako jedemo dovoljno mnogo i dovoljno često, tijelo ne vidi razloga da održava visoki nivo potkožnog masnog tkiva. Radimo li dovoljnu količinu aerobnog rada (hodanje, vožnja bicikle, steper) dovoljno dugo vrijeme, tijelo postaje efikasnije u sagorijevanju pohranjenog potkožnog masnog tkiva. Anaerobnim vježbama ("vježbe snage") povećavamo mišiće (dovoljna ishrana nam to omogućuje), a mišići i u mirovanju troše energiju. Kad jedemo više, bazalni metabolizam se ubrzava. Na taj je način, očito, moguće istovremeno povećavati mišiće i smanjivati potkožno masno tkivo, što dovodi do bitnog smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva. Ostanemo li u novopostignutom stanju dovoljno dugo, otprilike nekoliko mjeseci, tijelo se tome prilagodi i počinje raditi za nas trudeći se da održi postojeće stanje, tj. postojeći postotak masnog tkiva (homeostaza).
Novi ciklus tako započinjemo s povoljnijim postotkom potkožnog masnog tkiva, a cilj nam je da još smanjimo taj postotak i u tome je suština napredovanja iz godine u godinu.
Izvor: Fit-team
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati