Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vas vodi centar Zagreba.

L´ORO DI NAPOLI je pizzeria koju sam prije godinu dana posjetio u zagrebačkom kvartu Rudeš, a spomenuo sam je i u nekoliko svojih kolumni. Tada sam nakon tog prvog posjeta napisao kako je L´oro di Napoli pizzeria koja pravi vrhunsku napoletanu u loše organiziranom prostoru, koji podsjeća na zapuštenu studentsku kantinu ili restoran radničkog odmarališta iz nekih davnih vremena.

Ubrzo nakon toga ova je pizzeria zatvorila svoja vrata. Ako se ne varam, spomenuta je pizzeria prije selidbe u Rudeš neko vrijeme radila na trećoj lokaciji, na Kaptolu u blizini zagrebačke katedrale.

Već sam pomalo zaboravio na L´oro di Napoli, a onda sam prije nekoliko dana vidio da je ponovo otvorena na novoj lokaciji, opet u samom centru Zagreba. Budući da svake godine već tradicionalno osim zagrebačkog i osječkog Adventa posjećujemo i onaj u Ljubljani, odlučio sam se na putu za Ljubljanu zaustaviti u Zagrebu i ponovo posjetiti ovu pizzeriju pomalo neobičnog imena.

U strogom centru

Pizzeria se nalazi na samom početku Tkalčićeve ulice, a već na ulazu u lijepo uređen prostor restorana dobio sam odgovor vezan uz dvojbe o nazivu. Na zidu se nalazi veliki plakat kultnog filma L´oro di Napoli sa Sophiom Loren u glavnoj ulozi. To je film iz 1954. godine, a posvećen je gradu Napulju u kojem je redatelj filma proveo svoje djetinjstvo.

Upravo je u takvom napuljskom stilu uređen i cijeli prostor. Iznad šanka nalazi se velika slika Diega Armanda Maradone, a po zidovima vise plakati i slike glumaca iz filma. Ambijent me podsjetio na neke poznate napuljske pizzerije.

20 pizza u 2 kategorije

L´oro di Napoli u ponudi ima dvadesetak pizza koje su podijeljene u dvije kategorije, tradicionalne napuljske i gurmanske. Izabrali smo tradicionalnu Ortolanu, pizzu s povrćem i Pistacchio, gurmansku pizzu s mortadelom i umakom od pistacije. Pizze su drugačije od onih koje smo probali na lokaciji u Rudešu.

Nešto su veće, a siguran sam da za tijesto pripremaju bule veće gramaže, pretpostavljam 280 do 300 grama. Tijesto je po teksturi i okusu izuzetno dobro, a prošlo je dosta dug i adekvatan proces fermentacije. Rubovi su uzdignuti, ali ne previše poput rubova na modernim napoletanama.

Prekriveni su prepoznatljivim crnim flekama. Sredina je tanka i mekana. Iako su nadjevi kvalitetni i sočni, tijesto je svakako jači adut. L´oro di Napoli pravi jako dobre napoletanske pizze. Cijene se kreću od 7 eura za Marinaru do 14 eura za one najskuplje gurmanske, Pistacchio, Lidia i Ines. Margherita je 9 i pol eura.

Jedna od zanimljivijih pizza u ponudi je Lidia, pizza s paprikom i okruglicama od mesa. Ono što uz dobre pizze i lijepo uređen prostor treba istaknuti je srdačan i simpatičan konobar koji nam je pomagao u izboru pizza i pića. Osoblje je stalno prisutno, angažirano, ali nenametljivo.

Za razliku od osoblja na staroj lokaciji s kojim smo se dosta teško sporazumijevali na lošem engleskom jeziku, novootvoreni L´oro di Napoli ispravio je tu grešku i lošu staru poslovnu odluku pa je angažirao kvalitetno osoblje koje se odlično uklopilo u jednu lijepu priču o dobroj napoletanskoj pizzi u ugodnom ambijentu i opuštenoj atmosferi. Drago mi je što je Zagreb uz Al Dente, Park i Bastu dobio još jednu pizzeriju s jako dobrom napoletanskom pizzom u strogom centru grada.