KOLIKO dugo trebate šetati svog psa ne ovisi samo o njegovoj energiji ili vašem entuzijazmu. Veterinari ističu kako dob, pasmina, zdravstveno stanje, pa čak i podloga po kojoj pas hoda, igraju ključnu ulogu u određivanju optimalne razine aktivnosti bez rizika od ozljeda. Razumijevanje potreba psa u svakoj životnoj dobi pomaže vlasnicima u stvaranju sigurnih i zdravih navika za njihove ljubimce, piše Newsweek.

Štenci

Sa štencima treba biti oprezan kad je riječ o tjelovježbi jer se njihove kosti još razvijaju. Dr. Liza Cahn, veterinarka iz Embrace Pet Insurancea, preporučuje jednostavno pravilo: "Pet minuta strukturirane šetnje po mjesecu starosti, najviše dvaput dnevno."

Takve šetnje trebaju biti kratke jer "ponavljajuća, forsirana aktivnost može opteretiti zglobove u razvoju", pojasnila je Cahn za Newsweek. Dodala je da je slobodna igra sigurnija opcija jer se štenci tijekom nje prirodno samoreguliraju.

Dr. Elena Shirley, glavna veterinarka u klinici CityVet-Charlotte Uptown, je istaknula da su mladi psi osjetljivi zbog ploča rasta koje se još nisu zatvorile. Navela je da je trčanje po mekšim površinama najbolji izbor, dok bi tvrde podloge trebalo izbjegavati dok pas ne odraste.

Kratka ubrzanja na dionicama od 25 do 45 metara mogu pomoći psu da se nauči usklađivati tempo s vlasnikom, ali isključivo na mekanim terenima koji ublažavaju udarce.

Mladi psi

Kad psi uđu u dob od 6 do 18 mjeseci, njihova izdržljivost raste pa mogu podnijeti i dulje izlaske. Cahn kaže da se u ovoj fazi trajanje šetnji može postupno produljivati. Ipak, s velikim i divovskim pasminama i dalje je potreban oprez jer se njihove ploče rasta sporije zatvaraju.

Shirley je dodala da vlasnici mogu početi postupno povećavati udaljenost ili uvoditi trčanje tek nakon što se potvrdi da su ploče rasta zatvorene. Pritom je idealno birati mekše staze kako bi se zaštitili zglobovi, osobito kod pasmina sklonih problemima s kukovima ili laktovima.

Odrasli psi

Većina zdravih odraslih pasa dobro podnosi redovitu tjelovježbu prilagođenu pasmini. Cahn navodi da im obično koristi od 30 do 90 minuta aktivnosti dnevno, iako se potrebe znatno razlikuju. Neki su psi prirodno manje aktivni, dok pasmine s visokom razinom energije mogu zahtijevati mnogo intenzivnije vježbanje kako bi ostale uravnotežene i zdrave.

Dr. Karyn Collier, medicinska direktorica u veterinarskoj klinici Hillside u Dallasu, smatra da odrasli psi u dobi od jedne do šest godina mogu šetati "jedan do dva sata dnevno", pod uvjetom da su postupno naviknuti na tu razinu aktivnosti.

Stariji psi (seniori)

Kako psi ulaze u stariju dob, vježbanje ostaje važno, ali bi trebalo biti nježnije. Cahn preporučuje kraće šetnje sporijim tempom, uz pažljivo praćenje znakova ukočenosti ili umora. Mentalna stimulacija za starije pse postaje jednako korisna kao i fizička aktivnost.

Collier je rekla da stariji psi u dobroj formi i dalje mogu podnijeti šetnju od sat vremena, dok je psima s artritisom potrebno skratiti boravak vani. Također je istaknula plivanje kao odličnu aktivnost niskog intenziteta jer voda smanjuje pritisak na zglobove.

Shirley je kazala kako promatranje ponašanja psa - je li uzbuđen ili oklijeva - pomaže u određivanju sigurnog tempa. Intervalne šetnje s kratkim dionicama trčanja mogu biti dobar izbor za starije pse koji još uvijek uživaju u kretanju.

Znakovi pretjerane ili nedovoljne aktivnosti

Cahn je objasnila da se manjak aktivnosti može vidjeti kroz destruktivno ponašanje, pretjerano lajanje, hiperaktivnost ili nemogućnost psa da se smiri. S druge strane, previše vježbanja može se prepoznati po "nespremnosti za šetnju, umoru, slabosti, boli, šepanju, ozljedi ili ukočenosti dan nakon aktivnosti."

Shirley je dodala da bolni mišići, oštećeni jastučići na šapama ili simptomi povezani s vrućinom mogu signalizirati pretjerani napor, dok dosada i debljanje upućuju na nedovoljno kretanja. Prema riječima Collier, teško dahtanje, šepanje ili zaostajanje tijekom šetnje jasni su znakovi umora. Neaktivni psi mogu djelovati nemirno ili dobivati na težini.

Veterinari su složni da tjelovježbu treba prilagoditi svakom psu pojedinačno. Kako je rekla Shirley: "Ne postoji univerzalno pravilo koje vrijedi za sve." Dob, pasmina, zdravlje, vremenski uvjeti i vrsta podloge utječu na to što je za psa sigurno i prikladno. Ako niste sigurni, krenite polako, pratite kako se vaš pas ponaša i posavjetujte se s veterinarom kako biste osmislili najbolji plan aktivnosti.