DANAŠNJI Hollywood, koji grca u "političkoj korektnosti" i često izgleda kao propagandni bilten lijevog krila američke Demokratske stranke, s vremena na vrijeme ipak nekim svojim filmašima dozvoljava eksperimente koji predstavljaju ponekad i prilično ozbiljno skretanje s "partijske linije". Jedan takav eksperiment je tako spojio Joela Silvera, legendarnog producenta "macho" akcijskih filmova, s ni s kim drugim do uglednim irskim art-filmašem Neilom Jordanom, kao i s višestrukom "oskarovkom" Jodie Foster. Rezultat takvog eksperimenta je kriminalistička drama "Neustrašiva", ali od svih tih imena je najzamjetnije ono kojeg nema na odjavnoj špici – Charles Bronson.

Bronson je bio veliki glumac s mnogo značajnih nastupa u velikim filmovima, ali je njegova najpoznatija uloga ona koju bi današnji "politički korektni" dušobrižnici nastojali izbrisati – Paul Kersey, kojeg se u art-snobovskim i salonskim ljevičarskim krugovima smatra najgorim fašističkim monstrumom koji je ikada izgmizao s holivudskog celuloida. Glavni junak filma "Želja za smrću" iz 1974. godine (u bivšim jugoslavenskim kinima preveden kao "Paul Kersey ne oprašta") je užasavao snobovske liberale i ljevičare upravo zato što su u njemu prepoznali djelić sebe – prosvijećenog pacifističkog intelektualca koji se grozi nasilja. Međutim, kada Kerseyu obitelj postane žrtvom okrutnog, ali besmislenog zločina, smisao života će mu postat istjerivanje pravde i "čišćenje smeća" s njujorških ulica u skladu s "uradi sam" školom kaznenog prava. S Kerseyem i brojnim Kerseyejima koji su slijedili se, na užas liberala i ljevičara, publika lako poistovjećuje, pogotovo ukoliko je suočena s travestijama nalik na one u hrvatskim sudnicama, gdje se pokazuje velika sklonost da najokrutniji zločinci izađu sa što manjom ili nikakvom kaznom, a bespomoćne žrtve budu dodatno ponižene bešćutnošću i licemjerjem sustava koji ih je trebao zaštiti.

Tridesettri godine nakon Kerseya gledatelji upoznaju još jednog prosvijećenog liberalnog intelektualca, ovog puta u obliku junakinje "Neustrašive" – radio-voditeljice i spisateljice Erice Bain (Foster) čiji je opus inspiriran šetnjama ulicama New Yorka. Međutim, prilikom jedne šetnje ona i zaručnik David Kirmani (Andrews) postanu metom portorikanske ulične bande. Nakon nekoliko tjedana se Erica budi iz kome i saznaje da je David poginuo u napadu, a nešto kasnije postaje jasno i da se policija baš previše ne trudi pronaći počinitelje. Osjećajujući se nesigurno na ulicama koje je nekada tako voljela, Erica nabavlja pištolj. Kada ga jednom stjecajem okolnosti u samoobrani upotrijebi, odjednom shvaća da je stara Erica umrla, a rodila se nova, čija je misija tumarati ulicama u potrazi za razbojnicima, svodnicima, silovateljima i sličnim šljamom kojemu će smještati iznenađenje kalibra 9 mm između očiju. Posljedice njenih aktivnosti istražuje detektiv Mercer (Howard) kojemu ne treba puno da shvati da je riječ o usamljenom osvetniku - "čistaču" njujorških ulica. Tijekom istrage se sprijatelji s Ericom, za koju ispočetka misli da je obična radio-novinarka, ali s vremenom mnogo toga ukazuje da bi ona daleko više veze s ubojstvima nego što se to činilo na prvi pogled.

Iako su neki kritičari – pogotovo oni snobovske i liberalno-lijeve orijentacije – bili skloni ovaj film nazvati kolosalnim neuspjehom, odnosno "plitkim izletom u eksploatacijski žanr" nedostojnim "umjetničkih talenata" kao što su Foster i Jordan, u ovaj film je ipak uloženo dovoljno kreativne energije da bi se izdigao iznad holivudskog prosjeka. To se prvenstveno odnosi na izbor režisera Jordan - čiji je debi "Anđeo" iz 1982. godine također za temu imao mirnog čovjeka koji se pretvara u usamljenog djelitelja pravde - te sjajan casting Tako su dvoje glavnih glumaca bili trajno obilježeni nasiljem u stvarnom životu – Foster je kao predmet požude Johna Hinckleya Jr. umalo koštala glave predsjednika Reagana, a dvogodišnji Howard je na Božić 1971. godine gledao kako mu otac ubija čovjeka s kojim se slučajno posvađao na ulici.

Za Howarda se pokazalo da je bio pun pogodak "Neustrašive". Glumac koji je pokazao kako savršeno vlada tvrdim, a emocionalno ranjivim likovima, zapravo cijeli film drži na svojim plećima. Njegov lik umornog, emocionalno izranjavanog policajca koji svoj posao pokušava raditi usprkos sve većih simpatija prema tajanstvenom ubojici je onaj s kojim se publika vrlo lako može identificirati, umjesto lika Jodie Foster.

To, dakako, ne znači da Foster loše glumi u ovom filmu. Međutim, njen je lik pao kao žrtva traljavog scenarija koji je priču o transformaciji liberalne intelektualke u starozavjetnu uličnu osvetnicu opteretio dosadnim psihoanaliziranjem u obliku unutarnjih monologa, referencama na Irak, kao i brojnim suvišnim podzapletima i likovima, uključujući dežurnu "politički korektnu" moralnu vertikalu u ulozi zapadnoafričke susjede-imigrantice koja bi heroinu trebala izvesti na "pravi put". Srećom, Jordan i Silver ne polaze tim previše predvidljivom stazom i ostaju vjerni

žanrovskoj tradiciji 1970-ih i 1980-ih. Jordan je, koristeći svoj nesumnjivi režijski talent, snimio film koji je istovremeno i staromodan i moderan, a koji će zadovoljiti publiku usprkos pesimističkog stava da će svako doba imati svoga Paula Kerseya.

uloge: Jodie Foster, Terrence Howard, Naveen Andrews, Mary Steenburgen, Jane Adams, Nicky Katt, Zoe Kravitz

režija: Neil Jordan

proizvodnja: Warner Bros/Village Roadshow/Silver Pictures, SAD, 2007.

trajanje: 119 '

OCJENA: 7/10

Dragan Antulov