UNATOČ svim 'blaženim' simptomima koji vas bombardiraju  svakodnevno i na koje ste se taman koliko toliko priviknuli, tu su još razne druge poteškoće i ne toliko zgodne situacije u kojima ćete se naći. Jedan dio njih vezan je uz zdravstveni sustav i praćenje trudnoće. Nakon što ste otišli na prvi pregled i trudnoća vam je potvrđena, slijedi niz pregleda i pretraga koje vas očekuju. Odabir liječnika kod kojeg ćete ići na preglede u potpunosti je na vama.

 

Za sve novopečene trudnice čisto informativno – morate imati svog socijalnog ginekologa jer u slučaju da vam zatreba nešto od lijekova/bolovanje i sl. on vam jedini to može prepisati/otvoriti. No, danas se buduće majke često odlučuju za praćenje trudnoće kod privatnih liječnika unatoč krizi koja nas je sve ili barem većinu dobrano 'opalila' po džepu. Razlog? Svaka ima svoj razlog ... žene ... ali evo nekoliko dogodovština  iz mog iskustva, a sigurna sam da svaka trudnica ili sada već mama ima barem jednu takvu potisnutu tamo negdje u sjećanju, pa zaključite sami.

 

Postoje obavezne pretrage koje se kroz trudnoću moraju napraviti  ali često se dogodi da liječnici nisu baš revni oko praćenja toga tako da pravilo broj 1 – informirajte se. Detaljno. Unaprijed. Pa ih malo podsjetite, priupitajte i tako to. Također, medicinska sestra bi vam trebala kod svakog pregleda izmjeriti tlak te vas vagati kako bi pratili povećanje težine.

 

Mene od  6 pregleda na kojima sam bila što kod svog socijalnog ginekologa, što u jednoj od bolnica, niti jedan jedini put nisu izvagali niti mi izmjerili tlak. I ne, nema drame, nećete umrijeti jer vam nitko nije izmjerio tlak ili vas izvagao, bez brige, i vaša beba je dobro, ali čisto zbog sebe - uzmite bar te jednostavne stvari u svoje ruke i olakšajte si situaciju. Znam da činjenica da su prezatrpani pacijentima, nemaju sredstava...ne opravdava, al ovo je Hrvatska, to je tako, uzmi ili ostavi. Svak je sebi najbitniji, u sustavu smo svi broj. Mjerite jednom mjesečno tlak te ga zapišite i isti dan se ujutro prije unošenja hrane/tekućine izvažite te to također zabilježite.

 

Zapamtite – vi i vaša beba ste sada na prvom mjestu! 

 

Vratimo se mi na moja iskustva  s pregledima. Inače nisam tip osobe koja teži 'privatnicima' i misli da su oni 'bolji' stručnjaci od onih u državnim bolnicama. Svi oni su završili isti fakultet  ali svak radi s onime i u onakvim uvjetima kakvi su mu dani.  E sad, hoće li to vama odgovarati ili ne,  to je vaša osobna stvar. Možete li si priuštiti privatnika ili ne, to također.

 

Evo recimo moj socijalni ginekolog je stvarno korektan i maksimalno stručan, ali uvjeti u kojima radi su koma i te nenormalne konstantne gužve... nije da čovjek ima izbora i pije kavu unutra dok mi nervozno vani čekamo. Pri mom prvom dolasku nakon više 2 sata čekanja što je bilo i očekivano jer to spada pod normalno, ušla sam u kabinu u kojoj se pripremite za pregled.

 

Problem je bio što se vrata nisu dala zatvoriti do kraja i to ona gdje se nalazi prostor u kojem radi medicinska sestra i s njom još bar 1-2 pacijentice s kojima dogovara preglede,daje uputnice... I tako dok su me dotične nepristojne gospođe naravno škicale  kroz odškrinuta vrata u polunagom izdanju, čekam da me doktor pozove. I čekam. I još uvijek čekam, polugola u hladnoj prostoriji punih 45 min, (znam točno jer sam štopala, od dosade) s pogađate – vrećicom u ruci. Vrećica = neizostavni rekvizit.

 

Vrti mi se u glavi jer nema zraka, mučnina je na vrhuncu kad dolazi jadna sestra kojoj je već neugodno i pita me jesam li živa. Jesam, odgovaram, i čekam dalje. Naime jedna gospođa je doktora trebala nešto 'pitati' pa je to 'potrajalo'. Proučavam zidove s kojih se ljušti boja, u kabini 'miomirisi' iz snova, gledam kroz otvorena vrata na stol i elemente koji izgledaju kao iz Drugog svjetskog rata i osjećam se kao u Pearl Harbour-u.

 

Konačno, doktor me pozove i obavi pregled zajedno s ultrazvukom u čak punih rekla bih 7 min. Trudni ste, termin vam je tada i tada, ostalo riješite sa sestrom i naručite se za idući pregled. U glavi mi milijun pitanja... pa ja sam trudna, stvarno, najstvarnije, ne znam što bih prvo pitala. Upitam prvo što mi je izletjelo iz usta sva u euforiji,  dok već iduća pacijentica iz kabine nervozno pita  može li ući. Jadna, čekala je punih desetak min. Doktor mi odgovara da on zaista nema vremena i da ga čekaju drugi pacijenti.  Znači morate biti bezobrazna baba koja se ne da otkantati da bi se za vas imalo 45 min.

 

Dok u kabini gola trudnica povraća, a za istu tu novopečenu trudnicu koja ne zna kud i što dalje se zbog takvih nema vremena. Sestra mi daje 'nalaz' i naručuje me za idući pregled dok ju nekoliko drugih žena rešeta pitanjima i obraćaju joj se kao da ne vide da razgovara sa mnom. Telefon zvoni. Recept vam je poslan. Jadna žena, mislim si u sebi i odlazim u ljekarnu kad ono nema nikakvog recepta. Okreni se  i vraćaj u ordinaciju, opet čekaj, pa hajde ponovo u ljekarnu.

 

Dolazim kući konačno, gledam u papir, trudna sam, JA SAM TRUDNA, glava puna pitanja a odgovora niotkuda. Primam se Googla. On valjda sve zna... eto gdje ste osuđeni tražiti informacije, ali rekli bi stari, u njihovo doba ni tog nije bilo, kakve mi samo imamo sreće!

 

Dani prolaze, dolazim na drugi pregled i čekam ali primjećujem da to nije medicinska sestra od prošli puta. Nakon nekog vremena pitam dotičnu sestru radi li sada doktor Taj i Taj, a ona mi odgovara da ne, da je on bio ujutro. Divno, nakon što sam jedva dobila dopuštenje otići mrvicu ranije s posla da bih stigla na pregled, načekam se i dočeka me friška figa. Možda vama ne-trudnim čitačima to zvuči kao prenemaganje, ali  samo si zamislite da istovremeno imate upalu mjehura i crijevnu virozu u punom naletu te ste upravo nakon odrađenog punog radnog vremena čekali nepotrebno kod doktora u takvom stanju. Sigurna sam da me svaka trudnica razumije. Idući dan zovem  ordinaciju i govorim da sam jučer čekala i da su me naručili u krivu smjenu i dobivam odgovor: "Događa se! " Što reći...

 

Konačno ponovni pregled, penjem se na stol za pregled i čekam, ali problem je u tome što su ostali bez jednokratnih rukavica kojima se pregled obavlja. Nisu im dostavili. Sestra i doktor pretražuju ormare ali rukavice ne pronalaze. Doktor donosi par komada onih širokih plastičnih kao na benzinskoj, kažu – poslužit će.

 

E sad evo kako funkcionira trudnički mozak , vrlo slično kao kod malog djeteta, momentalni prioriteti -  sad kada ste već mjesec dana čekali svoj termin da napokon ponovo vidite svoju malenu točkicu i čujete po prvi puta njezino srčeko kako kuca, uzbuđenje vam je na vrhuncu i rukavice su vam negdje tamo na dnu prioriteta u tom trenu. Otkuda su, jesu li čiste? Doktor me tako pregledao. I onda one najdivnije riječi na svijetu: Beba je super! Nakon tih riječi zaboravite i rukavice i sve i srce vam je na mjestu. Dobila sam i uputnicu za napraviti krvnu sliku. E sad to je priča za sebe bez ikakve logike...

 

Krv idete vaditi u laboratorij s kojim vaša doktorica opće prakse ima ugovor, ne ginekolog. Ako živite u većem gradu zapamtite to i provjerite gdje trebate ići. Puno stvari nema logike pa tako iako mi u naselju imamo laboratorij u domu zdravlja, moja doktorica ugovor ima s nekim laboratorijem na drugom kraju grada. Zašto? Tko će ga znati. I tako pošalju me u Martićevu. Dolazim tamo prije 7 ujutro da stignem na posao, čekam s hrpom bolesnih ljudi jer su taman zavladale gripa i atipična upala pluća, bez obzira na to što bih kao trudnica trebala imati prednost,  kad ono - pao im sustav, primaju samo pacijente s isprintanom uputnicom, a ja ju naravno nemam  i ne mogu je ni podići jer mi je dom zdravlja na drugom kraju grada. Sve i da sam ju imala, ništa nebih obavila jer kako su mi tamo rekli moja doktorica opće prakse nema ugovor s njima.

 

Neka iduće jutro 'probam' u drugom laboratoriju koji se također nalazi u centru grada jer sigurno onda spadam tamo. Na pitanje gdje to mogu provjeriti da ne hodam i ne čekam opet na krivom mjestu, ne dobivam odgovor osim da im nije jasno zašto ne spadam u dom zdravlja gdje mi radi doktorica. E pa nije niti meni jasno, ali koga briga. Dolazim iduće jutro, čekam, i dočekam... istu rečenicu : "Gospođo, Vi ne spadate k nama..."

 

Odlazim plačući na posao jer me naravno peru hormoni. I ne mogu si pomoći. Moram isplakati jednu poštenu rijeku emocija, a onda ću biti bolje. Bez brige, i vrećica je tu, uvijek spreman i lojalan asistent! I lažan osmjeh, as u rukavu. Treće jutro , treći pokušaj i konačno uspješan! Ukupno tri dana hodanja, sati čekanja i riskiranja da još nešto pokupim što jednoj trudnici stvarno ne treba, puno nervoze i živciranja da bih konačno - izvadila krv.  (Pribrojite tome povraćanje, umor, vrtoglavicu i osjećaj sličan upali mjehura). Čisto informativno za usporedbu, u privatnom laboratoriju to se može obaviti u  5 minuta po cijeni od cca. dvjestotinjak kuna, a nalazi su gotovi isti dan. Ovako sam potrošila pedesetak kuna samo na parking u centru grada,  još osamdesetak na gorivo, sate vremena i more živaca.

 

Suma sumarum –  zaključite sami! 

 

Ne generaliziram, ne osuđujem i kao što sam na početku rekla, nisam od onih kojih "vjeruju samo privatnicima". Možda imate sreće i vaša socijalna ordinacija je renovirana, doktor nije pretrpan pacijentima, dobijete sve potrebne informacije,  osjećate se ugodno i sigurno, ali sigurna sam da nas ima jako jako puno kojima to nije tako. Trudnoća je ipak jedan jedinstven i poseban period u životu. U vama raste i nastaje novi život, novi čovjek, vaše dijete i želite mu samo najbolje. Isto tako sve vas zanima i to je u redu, pogotovo ako vam je to prva trudnoća  potrebne su vam razne informacije, a najbitniji je osjećaj ugode i sigurnosti te osoba od povjerenja. 

 

Ako ćemo matematički, trudni ste 9 mjeseci, od tih 9 prvih mjesec dana niti ne znate da ste trudni. Posljednja 2 mjeseca trudnoću pratite u trudničkoj ambulanti u bolnici gdje mislite roditi. Dakle ostaje nam još  6 mjeseci. Ako prvi pregled obavite kod svog socijalnog ginekologa kako biste potvrdili trudnoću, preostaje vam još 5 mjeseci i ako je sve u redu cca. 5 pregleda. Možda vam je sada jasnije zašto se veliki broj žena odlučuje za privatne preglede tijekom trudnoće...  

 

I ne zato što se ima i može, nego zato što smo ipak mi mame lavice koje će za svoju bebu radije,  kako bi naš premjer rekao  'stisnut vreću i rezati tanje šnite', odreći se neke krpice, kina i sitnica kojih se tijekom mjeseca nakupi, pa otići na pregled tamo gdje će se vama i najbitnije – vašem nerođenom djetetu netko maksimalno posvetiti, pregledati sve što treba bez žurbe, sve vam pokazati i objasniti, odgovoriti na sva vaša pitanja i gdje ćete se osjećati kao čovjek, a ne kao komad mesa na pokretnoj traci. (Možda malo grub primjer, ali to tako vidi jedan trudnički mozak u vešmašini emocija uključenoj na centrifugi.)

 

Ne dajte se drage moje trudnice!!!

 

Informirajte se, podsjetite, prigovarajte, pitajte i budite mame lavice. Nitko vam neće zamjeriti jer vi ste 'trudne'! U kojoj god se situaciji našle i koliko god vam je teško sjetite se vaše male točkice, loptice, leptirića čije srce tako maleno a tako veliko kuca baš tu, odmah ispod vašeg!! Zar ima išta divnije na ovom svijetu?!?