ZA RAZLIKU od virtualnog tržišta na kojem možemo naći i iglu i lokomotivu i stvari za koje na prvu ne bi ni znali čemu služe, naše domaće tržište posebno kada se radi o specifičnim trudničkim potrebama, ospkurno je i ponekad je zaista teško pronaći trgovinu, pronaći proizvod, probati ga i vidjeti uživo, i obaviti šoping, a da vam za to ne treba cijeli dan ili cijeli tjedan. 
 

O jednom takvom problemu pisala je nedavno i BitiMama, mama, blogerica i ponovno trudnica, a riječ je o kupnji trudničke odjeće u metropli koji realno ima najbogatiju trgovačku odjeću. Ona je, kao i vjerojatno mnoge trudnice pomalo nesretna kada krene u šoping.

>>>Od iPoda za vaginu do madraca s rupom - trudnički proizvodi za koje vjerojatno niste ni znale da postoje<<<
 

"Nevjerojatno mi je to, ali u većini šoping centara, trudničku robu drže ukupno dvije trgovine, a i to što drže je stvarno očajno. Ne samo da je ponuda modela nevjerojatno ograničena, tu su i neprilagođene veličine. Mislite da pretjerujem?
 

Moje iskustvo prošli vikend je bila čista frustracija. Tražila sam dvije stvari. Prva je bila banalna – donji dio trenirke, znači nešto mekano i udobno ali dovoljno ok da mogu u tome u trgovinu ili u šetnju na Bundek. Druga je stvar bila mrvu kompliciranija. Tražila sam i neku haljinu koju mogu obući na posao – znači nešto sasvim svakodnevno, što će izgledati ok u uredskom okruženju, a da se u tome osjećam udobno i lijepo.
 

Vratila sam se kući praznih ruku. Sve, ali sve trenirke koje sam probala bile su ili očajno nekvalitetne ili mrkva kroja. Ako je ikad ženi koja ima obline i stajao mrkva kroj, kad je trudna u njemu izgleda kao kit. A haljinice.. ajme. U jednom od dućana haljine koje sam gledala ja, gledale su i dvije zbunjene penzionerke koje nisu shvatile da se radi o trudničkoj robi. Ne mogu ih ni kriviti, sve je izgledalo primjerenije njima nego meni i mojoj 31 godini. Nisam htjela da me to što zajedno s njima gledam haljine smete u mom planu. Otišla sam i probati jednu haljinu koja mi je bila barem djelomično prihvatljiva, ali bila je krojena otprilike kao i vreća za brašno, i dodala mi je, bez ikakvog pretjerivanja, 20 kilograma.
 

Ok, rekoh sama sebi, ionak ovdje inače ne kupujem, možda da odem do drugog dućana. I da, tamo su haljine bile bolje. Na vješalici i u teoriji. Sve (ali sve) su bile duljine do pola bedra, otprilike 10 centimetara kraće nego što inače nosim. Svaka čast, neka slatka trudnica to sigurno može nositi i izgledati super. Meni ta duljina za ured nije ok, a i kad bi bila, ne bi mi bila ok s trenutno naotečenim batcima.
 

I tu dolazimo do problema s početka ove priče. Brojevi i krojevi koji se nude trudnicama smiješno su neprilagođeni činjenici da smo kad smo trudne krupnije nego inače i da većina žena ipak više ne rađa s 18 godina. Sve se svodi na par modela običnih pamučnih majici, haljinica koje su sve gotovo pa identičnog kroja i trenirke i traperice. Da, postoji nekoliko specijaliziranih dućana, ali iz mog iskustva, trudnička odjeća tamo je prilično…hm, koju riječ da upotrijebim? Lošeizgledajuća? Demode? Kičasta? A osim toga, i papreno skupa.
 

Na početku, pa čak i do prve polovice trudnoće to i nije problem. Kupite nešto malo šire, obučete neki malo veći broj ili rastezljiviju haljinu i sve izgleda ok. Ali čim dalje odmiče trudnoća, to je teže obući se i biti zgodna trudnica koja drži do sebe.
 

Sve u svemu, što nam preostaje? Kupovati preko interneta. Ili se praviti da nam je želja za lijepim izgledom nestala kako nam je narastao trbuh. I što onda trudnice najviše kupuju? Odjeću za bebu! Da, zato jer se veselimo i uzbuđene smo zbog naših mališana. Ali i zato jer baš i nemamo izbora."