OD DRUŠTVENOG pritiska i školskih izazova do uznemirujućih vijesti, današnja su djeca izložena sve većoj tjeskobi i iscrpljenosti. Stres se kod djece i tinejdžera manifestira na različite načine, a stručnjaci objašnjavaju kako roditelji mogu prepoznati znakove i pomoći im. Djeca se neprestano suočavaju s brojnim izazovima, od školskih i društvenih obaveza do vanjskih faktora poput odrastanja u doba globalne pandemije, što može stvoriti značajan emocionalni teret, piše portal Parents.

Simptomi stresa kod male djece

Iako većina djece povremeno osjeća stres, on se kod svakoga manifestira drugačije. "Svako je dijete jedinstveno i pokazat će vlastite znakove stresa", kaže Elizabeth Pantley, autorica knjige "The No-Cry Separation Anxiety Solution". Ona ističe da roditelji trebaju obratiti pažnju na neuobičajena ponašanja. S time se slaže i Rene Hackney, razvojna psihologinja, koja poručuje da promjene u uobičajenom ponašanju mogu biti važni pokazatelji stresa kod male djece.

Znakovi emocionalnog pritiska mogu uključivati promjene u navikama spavanja i prehrane, kao i promjene raspoloženja. Dijete može djelovati tužno, povučeno, ljuto ili postati pretjerano privrženo. Mogu se javiti i učestali plač, ispadi bijesa, noćne more i strahovi prije spavanja. Fizički simptomi uključuju glavobolje, bolove u trbuhu i probavne smetnje.

Neka djeca razviju anksiozne tikove, kašalj ili specifične pokrete tijela, dok se druga vraćaju navikama poput grickanja kose ili sisanja palca. Izbjegavanje određenih situacija, pojačano izražavanje straha ili stalno postavljanje istih pitanja također mogu biti pokazatelji.

Pantley napominje da ovi simptomi ne moraju uvijek značiti stres, već mogu biti povezani s fazama rasta ili lošim navikama: "Ako se ponašanje djeteta pogorša, to bi mogao biti znak nečeg ozbiljnijeg". Savjetuje da tada potražite stručnu pomoć.

Simptomi stresa kod tinejdžera

Kod tinejdžera i mladih odraslih osoba stres se također očituje na različite načine. Fizički simptomi mogu uključivati glavobolje, bolove u trbuhu i mučninu. Česti su i problemi sa spavanjem, poput nesanice, pretjerane pospanosti ili noćnih mora. Na emocionalnoj razini mogu se javiti razdražljivost, bijes ili općenite poteškoće u upravljanju osjećajima.

Stres se može odraziti i na uspjeh u školi te uzrokovati probleme s ocjenama i promjene u društvenom ponašanju. Neki tinejdžeri postaju tužni ili povučeni, mijenjaju prehrambene navike ili razvijaju tikove i opsesivno-kompulzivna ponašanja.

Najčešći uzroci stresa kod djece

Brojni faktori mogu uzrokovati stres, od školskih briga do pretrpanog rasporeda. Jedan od glavnih uzroka stresa kod beba i djece predškolske dobi je strah od odvajanja. "Iako je strah od odvajanja često zdrava reakcija, može biti i odgovor na neki drugi stresor, poput novog vrtića", objašnjava dr. Hackney.

Velike promjene u obiteljskoj strukturi, poput smrti u obitelji, razvoda, gubitka posla roditelja ili selidbe, mogu izazvati stres kod djece svih uzrasta. "Spoj pojačanih emocija, poremećenih rasporeda i nepoznatih rutina može izazvati napetost i kod najsmirenijeg djeteta", kaže Pantley. Čak i pozitivne promjene, poput rođenja brata ili sestre, mogu biti stresne.

Škola može biti ogroman izvor stresa. Briga o zadacima i ocjenama, balansiranje obaveza te problemi s prijateljima, vršnjačko nasilje ili pritisak okoline mogu dovesti do osjećaja preopterećenosti. Stres stvara i pretrpan raspored. Djeca uživaju u istraživanju svijeta oko sebe, a kada roditelji stalno jure s jednog mjesta na drugo, zanemaruju djetetov prirodni ritam i stvaraju napetost.

Na djecu svih uzrasta utječu i uznemirujući događaji poput prirodnih katastrofa ili izloženosti nasilju u vijestima. "Djeca često preuzimaju stres iz svoje okoline", objašnjava Pantley. Uz to, tjelesne promjene i ulazak u pubertet također su stresni, kao i svakodnevni problemi poput siromaštva ili obiteljskih sukoba.

Kako pomoći djetetu da se nosi sa stresom

"Važno je ostati staložen i uvažiti djetetove osjećaje, bez pretjerivanja", kaže Pantley. Tako dijete uči da ga strah ne mora paralizirati. Dr. Hackney predlaže taktiku "staložene empatije", gdje roditelj riječima i govorom tijela pokazuje razumijevanje, ali ne mijenja plan. Na primjer, ako dijete ne želi u vrtić, možete reći: "Znam, ovo je teško. Vidim da ne želiš ići", ali nastavite s rutinom.

Pridržavajte se rasporeda. Održavanje dnevnih rutina poput odlaska u školu, obroka i pripreme za spavanje ključno je za djecu jer im daje osjećaj kontrole i smirenosti. Dosljedno vrijeme odlaska na spavanje važno je jer su umorna djeca podložnija stresu.

Osigurajte dovoljno vremena za odmor. "Mala djeca žive prema mnogo sporijem satu nego odrasli", objašnjava Pantley. "Ona ne razmišljaju o sljedećoj obavezi. Zastat će kako bi promatrali mačku ili uzorke na tepihu." Provjerite svoj raspored i pazite da ne žrtvujete zajedničke trenutke zbog žurbe.

Planirajte unaprijed i pažljivo dozirajte informacije. "Način na koji roditelji predstave stresor određuje kako će ga dijete doživjeti", objašnjava dr. Hackney. "Cilj je biti iskren, ali krenuti s malo informacija. Ako djetetu trebate reći da je netko preminuo, možete reći: 'Baka je bila jako bolesna i umrla je'." Ovisno o dobi, kasnije možete dodati detalje.

Pratite medijske sadržaje. Budite svjesni što vaše dijete gleda i sluša. "Kada roditelj gleda vijesti dok je dijete u sobi, ono je izloženo raznim oblicima nasilja", kaže Hackney. Također, pratite korištenje interneta jer su društvene mreže i internetsko nasilje veliki stresori za adolescente.

Pokažite dodatnu ljubav i pažnju. Kada se prilagođavaju promjenama, djeci je potrebno više pažnje, zagrljaja i poljubaca. Dodatna podrška pomaže djetetu da se osjeća sigurnije i jača njegovo samopouzdanje.

Aktivno radite na smanjenju izvora stresa. Roditelji bi trebali osigurati dovoljno vremena za zabavu i biti iskreni prema sebi oko toga gdje mogu potražiti pomoć ili poboljšati neki aspekt djetetove svakodnevice.

Na kraju, naučite dijete vještinama upravljanja stresom. To mogu biti duboko disanje, vizualizacija umirujućih prizora ili ponavljanje ohrabrujućih rečenica. Budući da je svako dijete drugačije, odaberite tehnike koje najbolje odgovaraju njegovoj osobnosti.