POČETAK nove školske godine za mnogu djecu donosi nemir, a roditelji često nisu sigurni kako im pristupiti. Klinička psihologinja dr. Martha Deiros Collado objašnjava da uobičajene utješne fraze mogu pogoršati situaciju i nudi savjete koji djeci zaista pomažu. Doktorica Collado podijelila je savjete za lakši povratak djece u školu, piše Netmums.

Prihvatite dječje osjećaje

U razgovoru za Netmums, dr. Martha objašnjava: "Tjeskoba se pojačava ako je ignorirate ili ako dijete pretjerano uvjeravate da će sve biti dobro. Počinje slabjeti tek kada joj stvorite siguran prostor." Umjesto rečenice "Molim te, nemoj plakati", ona preporučuje da se djetetu kaže: "Smiješ plakati. Izbaci to iz sebe".

"Ne treba se bojati suza", kaže ona. "One su prirodni analgetik za tijelo i pomažu djeci da smire živčani sustav. Pustite ih da plaču uz vašu podršku i suze će proći brže nego da ih pokušavate zaustaviti".

Roditelji bi također trebali izbjegavati odbacivanje dječjih briga rečenicama poput: "Prestani se brinuti. Škola je zabavna, svidjet će ti se." Dr. Martha umjesto toga predlaže da priznate kako će neki dijelovi škole biti novi, ali da istovremeno podsjetite dijete na ono što mu je već poznato.

Roditelji mogu reći: "Neke stvari u školi bit će nove, na primjer učiteljica i dio djece u razredu. Ali neke će stvari ostati iste, kao što su odmor, školska priredba petkom ili blagovaonica".

Dr. Martha objašnjava kako usmjeravanje na činjenice pomaže djetetu da sagleda tjeskobu iz realnije perspektive. Pritom se djetetu ne umanjuje važnost njegovih osjećaja. "Nervoza vašeg djeteta je stvarna i vjerojatno postoji dobar razlog za nju", dodaje. "Možete im pomoći da prošire perspektivu i vide širu sliku od onoga što ih brine".

Praktični koraci za povratak u rutinu

Obitelji mogu poduzeti i praktične korake tijekom zadnjeg tjedna praznika. Dr. Martha preporučuje postupan povratak na uobičajeno vrijeme za spavanje i buđenje te prilagodbu večernjih obroka i rituala prije odlaska u krevet.

Djeca mogu vježbati jutarnju rutinu, put do škole ili tjedni raspored prije početka nastave. Jednostavan vizualni raspored može novu rutinu učiniti predvidljivijom. Pomaže i poticanje samostalnosti.

Dr. Martha predlaže da se djeci dopusti da sama donose male odluke, primjerice o školskoj torbi, cipelama, boci za vodu ili pernici. Roditelji im zatim mogu pomoći da vježbaju otvaranje i punjenje boce ili samostalno obuvanje i izuvanje cipela. To se mogu činiti kao sitnice, ali osjećaj sigurnosti u obavljanju tih zadataka pomaže djetetu da stekne dojam veće kontrole.

Kada potražiti dodatnu podršku

Roditelji bi trebali promisliti i o tome kako njihova školska iskustva utječu na poruke koje šalju djeci. Dr. Martha predlaže da se prisjete kako su se osjećali u školi te da zapišu svoje nade i strahove vezane za dijete. Djeca mogu prepoznati emocionalne signale roditelja čak i kada oni ništa ne govore.

"Ako ste tjeskobni zbog škole, vaši su osjećaji opravdani", kaže ona. "Razgovarajte o tome s drugom odraslom osobom kojoj vjerujete i potražite podršku ako vam je potrebna". Dobra je vijest, dodaje, da se smirenost i samopouzdanje roditelja prenose na djecu, što im pomaže da se osjećaju sigurnije.

Određena razina tjeskobe zbog škole sasvim je normalna. Dr. Martha navodi da obitelji mogu primijetiti promjene u djetetovu apetitu, spavanju ili raspoloženju tijekom perioda prilagodbe, koji može potrajati oko osam tjedana.

Ipak, roditelji bi trebali ozbiljnije pristupiti situaciji ako brige ne prestaju ili ako promjene u prehrani, spavanju i raspoloženju postanu izraženije nakon tri do četiri tjedna nastave.

U tom slučaju dr. Martha preporučuje razgovor s učiteljima. Cilj je da svi zajedno razumiju što se događa i razmotre podršku ili prilagodbe koje bi djetetu pomogle da se u školi osjeća sigurnije. "Ako se to dogodi vašem djetetu, zapamtite: niste zakazali niti ste učinili išta pogrešno", poručuje roditeljima.

"Pojedinoj djeci treba više podrške nego drugoj u različitim fazama školovanja. Traženje pomoći nije znak slabosti, već znak da radite odličan posao kao roditelj koji se zalaže za potrebe svog djeteta".