NAKON pomrčine Sunca 12. kolovoza društvene mreže preplavile su fotografije neba, ali i nešto neobičnije objave. Dio korisnika tvrdi da su u danima oko pomrčine lošije spavali, budili se tijekom noći, imali neobične snove ili se osjećali neobjašnjivo iscrpljeno.

Na Instagramu je ispod jedne objave posvećene pomrčini korisnica kratko napisala: "Ni ja sinoć nisam mogla spavati."

Slične tvrdnje pojavile su se i na Threadsu još uoči samog događaja. Jedna je korisnica napisala da je "cijeli tjedan budna do 5:30", dok je druga navela: "Cijeli tjedan san mi je isprekidan i imam čudne snove."

Upravo je taj detalj važan: dio ljudi probleme sa spavanjem prijavljivao je i prije same pomrčine. To znači da njihove izjave mogu biti stvarne, ali same po sebi ne dokazuju da je pomrčina njihov uzrok.

Slične priče pojavljuju se nakon gotovo svake pomrčine

Fenomen nije nov. Nakon potpune pomrčine Sunca 2024. jedan korisnik Reddita napisao je da nakon događaja nije mogao spavati te da je bio neuobičajeno zamišljen i emocionalan. Drugi korisnici opisivali su pojačan umor ili potrebu za dugim spavanjem.

U drugim raspravama ljudi su spominjali vrlo živopisne snove, nemir i osjećaj emocionalne preplavljenosti. Takva iskustva mogu biti potpuno stvarna na individualnoj razini, ali pitanje je postoji li biološki mehanizam zbog kojeg bi pomrčina mogla izravno izazvati takve simptome.

Može li nekoliko minuta tame poremetiti naš unutarnji sat?

Naš cirkadijalni ritam, odnosno unutarnji biološki sat koji regulira budnost i spavanje, snažno ovisi o izmjeni svjetla i tame. Svjetlost koju oči primaju jedan je od glavnih signala kojima mozak određuje kada trebamo biti budni, a kada se pripremiti za spavanje. Istraživanja potvrđuju da izlaganje svjetlosti, posebno navečer i noću, može utjecati na lučenje melatonina i pomaknuti cirkadijalni ritam.

Međutim, iz toga ne proizlazi da nekoliko minuta ili kraće razdoblje zatamnjenja tijekom pomrčine može poremetiti noćni san.

Znanstvena literatura dobro dokumentira reakcije životinja na naglo smanjenje svjetlosti tijekom potpune pomrčine. Primjerice, istraživanja su pokazala da ptice tijekom totaliteta mogu nakratko prijeći na ponašanje tipično za sumrak ili zoru. Za ljude takav učinak na spavanje nije uvjerljivo dokazan.

Nema dobrih dokaza da pomrčina izaziva nesanicu

Studije koje su pokušavale povezati solarne ili lunarne događaje s ljudskim ponašanjem nisu pronašle čvrstu i dosljednu vezu. Jedno istraživanje psihijatrijskih pacijenata, primjerice, nije utvrdilo značajnu povezanost između pomrčina i promjena u ponašanju.

Postoje istraživanja koja sugeriraju da se san može donekle mijenjati tijekom različitih faza Mjeseca. U jednoj velikoj švedskoj studiji na 852 osobe zabilježene su razlike u trajanju i učinkovitosti sna tijekom rastuće i padajuće faze Mjeseca, ali sami autori naglašavaju da zbog dizajna studije nije moguće zaključiti da je upravo Mjesec uzrok tih promjena. To je pritom drugačiji fenomen od Sunčeve pomrčine.

Pa zašto onda neki ljudi stvarno lošije spavaju?

Postoji nekoliko puno jednostavnijih objašnjenja.

Pomrčina je neuobičajen i iščekivan događaj. Ljudi o njoj danima čitaju, prate prognozu vremena, planiraju putovanje, ostaju vani dulje nego inače ili nakon događaja satima pregledavaju fotografije i snimke.

Samo uzbuđenje ili tjeskoba mogu otežati uspavljivanje. Ako osoba unaprijed očekuje da bi joj pomrčina mogla poremetiti san, moguće je i da će na normalna noćna buđenja obratiti više pažnje nego inače.

Istraživanja nesanice pokazuju da očekivanja mogu utjecati na to kako ljudi doživljavaju vlastiti san. Meta-analiza 13 studija pokazala je mjerljiv placebo učinak na subjektivnu procjenu uspavljivanja, ukupnog trajanja sna i njegove kvalitete.

Drugim riječima, ono što očekujemo može utjecati na to kako procjenjujemo vlastitu noć.

Društvene mreže dodatno pojačavaju efekt

Ovoga tjedna društvenim mrežama širile su se brojne objave koje su prije pomrčine najavljivale "čudne snove", umor, nemir i probleme sa spavanjem. Neke su korisnike čak izravno pitale osjećaju li već takve simptome.

To može stvoriti svojevrsni efekt očekivanja. U psihologiji je poznato da negativna očekivanja mogu pojačati subjektivni doživljaj simptoma, što se često opisuje kao nocebo efekt. Istraživanja pokazuju da su očekivanja i tjeskoba važni čimbenici u takvim reakcijama.

To ne znači da ljudi "izmišljaju" simptome. Ako netko nije mogao spavati, njegovo iskustvo je stvarno. No razlog ne mora biti astronomski događaj sam po sebi.

Pomrčina može snažno djelovati na emocije

Postoji ipak jedan učinak pomrčine koji je puno lakše objasniti - psihološki.

Potpuna pomrčina rijedak je i vizualno iznimno snažan događaj. Ljudi koji su je vidjeli često je opisuju kao jedno od najintenzivnijih iskustava u životu. U aktualnoj Reddit raspravi jedan promatrač opisao ju je kao jedno od "najintenzivnije moćnih iskustava" koje je doživio.

Takvo uzbuđenje, putovanje, iščekivanje i emocionalna reakcija sasvim su dovoljni da kod nekih ljudi barem jednu noć poremete rutinu spavanja.

Zaključak: iskustva su stvarna, ali uzrok nije dokazan

Dakle, ako ste nakon pomrčine lošije spavali, niste jedini. Ljudi na društvenim mrežama doista prijavljuju nesanicu, nemiran san, neobične snove i umor.

Ali trenutačno nema kvalitetnih znanstvenih dokaza da Sunčeva pomrčina sama po sebi izravno uzrokuje nesanicu ili druge promjene u ljudskom organizmu.

Mnogo su vjerojatnija objašnjenja uzbuđenje, promjena dnevne rutine, kasniji odlazak na spavanje, više vremena pred ekranima, tjeskoba ili jednostavno činjenica da smo nakon toliko priče o "energiji pomrčine" počeli puno pažljivije pratiti kako se osjećamo.