PUTOPISAC i fotograf Davor Rostuhar izazvao je raspravu objavom u kojoj navodi kako "svoju djecu neće učiti da na crveno svjetlo na semaforu stoje, a na zeleno idu". Svoj stav potkrijepio je primjerom raskrižja u Zagrebu koje, prema njegovim riječima, pokazuje nelogičnost i opasnost prometne signalizacije za pješake.

"Radije ću ih učiti kako da prežive"

Rostuhar kao primjer navodi raskrižje Deželićeve i Kačićeve ulice, kojim s dvoje male djece prolazi svakog jutra. Objašnjava da se pješacima na prijelazu preko Deželićeve ulice zeleno svjetlo pali istovremeno kad i vozačima koji iz prometnije Kačićeve ulice skreću u Deželićevu. S druge strane, kada je pješacima crveno, zeleno je upaljeno vozilima koja se kreću Deželićevom, a taj prometni smjer, tvrdi Rostuhar, često je potpuno prazan.

"Ako pokušavate prijeći Deželićevu na semaforu s istočne strane križanja, kad je vama pješacima crveno, zeleno je upaljeno autima iz Deželićeve (žuta strelica), kojih vrlo često nema na vidiku, čak ni za vrijeme gužvi, jer taj koridor nije jako prometan. Puno su prometniji oni koji se spuštaju Kačićevom sa sjevera (dvije crvene strelice) ili se dižu s juga (jedna crvena strelica). Svi oni moraju skrenuti u Deželićevu, a njima se upali zeleno svjetlo u isto vrijeme kad i pješacima koji žele prijeći Deželićevu", napisao je.

"Skoro svako jutro, dok s dvoje male djece pokušavam prijeći taj pješački prijelaz, svjedočim tome kako se ti auti iz Kačićeve utrkuju tko će prije skrenuti u Deželićevu - dakle daju po gasu ispred pješačkog prijelaza i onda naglo koče ispred pješaka. I to obavezno po pravilu: 'tko jači, taj kvači'. Na tom križanju dalo bi se raditi znanstveno istraživanje o korelaciji veličine automobila s manjkom empatije (i možda: centimetrima u gaćama)", tvrdi.

"Dakle, kad se nama pješacima upali zeleno, u tom trenutku na nas nagrnu auti iz tri trake u dvije ulice. A kad je nama crveno, iz dvije trake u jednoj ulici nema skoro nikoga. Pa onda da ja učim svoju djecu da na crveno stanu, a na zeleno idu (ali ipak pogledaju!)? Ne znam baš. Mislim da ću ih radije učiti kako da prežive, snađu se na ovom svijetu i prosperiraju", zaključio je.

"Pješaci su najugroženiji"

"Mislim da treba učit djecu da spuste mobitel, stanu, pogledaju, pa ako je sigurno krenu. Sve ostalo vodi ka natpisu 'Imao je prednost'", "Prometna kultura u Zagrebu je praktički nepostojeća. Svi si daju za pravo da se ponašaju kao da su sami na svijetu. To se odnosi na sve grupe sudionika u prometu, no pješaci su tu, kao najslabiji, ipak najugroženiji", "Da. U Zagrebu je uobičajeno zalijetanje u pješake i na mjestima gdje nema semafora, npr. oko džamije", pisali su neki.