Psihologinja objasnila kako prepoznati burnout kod djece: "Vidi se kroz ponašanje"
SINDROM izgaranja, poznatiji kao burnout, najčešće se povezuje s odraslima koji su pod velikim pritiskom zbog posla. No, od njega mogu patiti i djeca. Dugotrajan stres i prevelika očekivanja mogu ozbiljno utjecati na njihovo emocionalno i fizičko zdravlje, iako su uzroci kod djece često drukčiji nego kod odraslih. Psihologinja dr. Patricia Britto objašnjava da je problem u tome što djeca često nemaju riječi kojima bi opisala što im se događa.
"Djeca vam neće doći i reći da im se nešto događa. To se najčešće vidi kroz njihovo ponašanje", rekla je Britto, piše Newsweek. Istraživanja pokazuju da se burnout kod mnogih ljudi javlja ranije nego što se prije mislilo. Istraživanje agencije Talker Research iz 2025. pokazalo je da je svaki četvrti Amerikanac vrhunac izgaranja dosegnuo prije 30. godine, što dovodi u pitanje uvriježeno mišljenje da najveći životni pritisci dolaze tek kasnije.
Burnout ne zaobilazi ni djecu, a dr. Britto navodi da uzroci mogu biti različiti. Kod neke djece okidač može biti pritisak u školi, briga zbog ocjena i ispita, dok kod druge stres stvaraju problemi s prijateljima, obiteljske napetosti, utjecaj društvenih mreža ili pretrpan raspored s previše izvannastavnih aktivnosti.
Pet znakova koji mogu pokazivati da je dijete preopterećeno
Psihologinja je izdvojila pet znakova na koje bi roditelji trebali obratiti pažnju. Pritom je naglasila: "Jedan loš dan sam po sebi nije razlog za zabrinutost. No, ako primijetite više promjena odjednom ili ako one traju dulje vrijeme, to je znak da treba reagirati."
Pojačana razdražljivost i emocionalne reakcije
Ako inače mirno dijete odjednom postane neuobičajeno razdražljivo, plačljivo ili burno reagira na sitnice, to može biti znak da nešto nije u redu.
"Kad su preopterećena, djeca teže kontroliraju emocije i slabije se nose sa svakodnevnim frustracijama. Može se činiti da su zahtjevna ili da pretjeruju, a zapravo su iscrpljena i ne znaju kako se nositi sa svime što se od njih očekuje", objasnila je Britto.
Gubitak interesa za omiljene aktivnosti
Važan znak može biti i kada dijete odjednom izgubi volju za aktivnostima koje je prije voljelo, poput sporta, druženja s prijateljima ili plesa. "Kada smo iscrpljeni, čak i stvari koje inače volimo mogu nam postati opterećenje. Isto vrijedi i za djecu. Aktivnost kojoj su se prije veselila može im odjednom postati samo još jedna obveza", pojasnila je psihologinja.
Britto dodaje da je normalno da djeca s vremenom prerastu neke hobije, ali ističe da je "ako dijete općenito izgubi volju za stvarima koje su ga prije veselile, to znak na koji treba obratiti pažnju".
Stalne žalbe na umor
Burnout ne utječe samo na emocije, nego i na tijelo. "Možda vaše dijete spava dovoljno, ali se svejedno budi umorno, teško ustaje ujutro ili se tijekom cijelog dana žali na iscrpljenost", rekla je Britto.
Napomenula je da kronični umor može imati mnogo mogućih uzroka i da ga ne treba odmah povezivati s burnoutom. Ipak, ako se pojavljuje zajedno s promjenama raspoloženja, ponašanja, koncentracije ili motivacije, to je znak da treba obratiti pažnju.
Izbjegavanje škole i obaveza
Povremeno izbjegavanje škole ili treninga nije neuobičajeno. No, ako dijete uporno odbija ići u školu ili redovito pokušava izbjeći druge obaveze, to može upućivati na dublji problem. "Takvo ponašanje lako je protumačiti kao neposluh, ali izbjegavanje je često način na koji dijete pokazuje da mu je teško", objasnila je Britto.
Dodala je: "Djeca nemaju uvijek riječi ili zrelost da kažu: 'Previše mi je svega i ne mogu se nositi s tim'. Umjesto toga, pokušavaju se fizički udaljiti od onoga što im stvara pritisak." Zato je, kaže, "važno otkriti uzrok, a ne se samo usredotočiti na ponašanje".
Poteškoće s koncentracijom i spavanjem
Iako je povremeni stres normalan dio života, dugotrajan stres može utjecati na koncentraciju, pamćenje i kontrolu emocija. "Ono što izgleda kao manjak truda ili motivacije zapravo može biti znak psihičke iscrpljenosti", rekla je Britto.
Navela je kako pisanje domaće zadaće odjednom može trajati puno dulje, a dijete može postati zaboravno, dekoncentrirano ili se teško smirivati prije spavanja.