DJECA su često pažljivija nego što im odrasli priznaju. Ne upijaju samo ono što im se izravno govori, već prate i kako govorimo o sebi i drugima, što o njima pričamo trećim osobama te kako se općenito ponašamo. Terapeuti su objasnili koje to stvari djeca primjećuju, a da odrasli toga nisu uvijek svjesni. Cilj nije osuđivati, već podsjetiti da svi možemo biti malo svjesniji u svakodnevnoj komunikaciji i odnosu s drugima, piše Huff Post.

Mišljenje o partneru i drugim skrbnicima

Možda mislite da ste diskretni kada zakolutate očima na partnera ili uputite oštar pogled. No, djeca primjećuju te neverbalne znakove, kaže klinička psihologinja Jazmine McCoy. Ona ističe da djeca prepoznaju kritiku ili negativne komentare o drugom roditelju ili skrbniku, čak i kad su zamaskirani šalom ili sarkazmom.

"Djeca uočavaju tu dinamiku, stoga se potrudite govoriti pozitivno o drugom roditelju i skrbnicima pred djetetom, čak i ako su u drugoj sobi", kaže McCoy i dodaje da vas vjerojatno i dalje čuju.

To je važno bez obzira na vaš odnos s tim osobama. Pomaže djetetu da se osjeća sigurno, samopouzdano i voljeno. Uz to, dijete se osjeća emocionalno povezanije sa skrbnicima i manje je anksiozno, objašnjava McCoy.

Navela je nekoliko primjera onoga što bi bilo dobro da dijete čuje o drugim odraslim osobama u svom životu: "Vau, mama nam je isplanirala super avanturu!" ili "Ova večera je odlična. Tata je pravi majstor u kuhinji!" ili "Kakva lijepa uspomena s bakom. Baš je lijepo što te tamo odvela".

Kako doživljavate vlastito tijelo

Djeca su izuzetno svjesna toga kako odrasli govore o svom tijelu, ali i o tijelima drugih ljudi, kaže nutricionistica Alyssa Miller. Jednako tako, mogu pročitati i naš govor tijela. "Djeca primjećuju suptilne, ali i one manje suptilne postupke te na temelju njih donose zaključke o izgledu", kaže Miller.

"Tako uče što se smatra dobrim ili lošim, poželjnim ili nepoželjnim". Ona promatraju kako se gledate u ogledalu i iz toga izvlače zaključke. Primjećuju ako na bazenu nikada ne nosite kupaći kostim, ako brišete puno svojih fotografija ili ako potpuno izbjegavate stati pred objektiv, dodaje Miller.

"Odrasli svojim svakodnevnim postupcima neprestano pokazuju djeci kako da gledaju na vlastito tijelo", kaže ona. "Razmislite o ovome: nijedno se dijete ne srami svojeg trbuha, bedara ili visine sve dok ne čuje neki komentar ili ne vidi da je netko drugi nesiguran zbog toga".

Što zapravo cijenite

"Djeca primjećuju vaše stvarne vrijednosti na temelju onoga što govorite i radite. To se ponekad razlikuje od onoga što tvrdite da vam je važno", kaže klinička psihologinja Laura Markham, autorica i osnivačica stranice Aha! Parenting.

Na primjer, djetetu možete govoriti da je u sportu najvažniji timski rad, učenje novih vještina i zabava s prijateljima. "Ali onda, kada dođete po njih nakon utakmice, vaše prvo pitanje bude: 'Tko je pobijedio?'", navodi Markham.

Vjerojatno ste djetetu bezbroj puta rekli koliko je važno biti iskren, "ali onda tražite od njega da slaže o svojim godinama kako biste dobili jeftiniju ulaznicu u zabavni park", dodaje ona. Djeca uče o vrijednostima promatrajući vaše ponašanje, a zatim sama zaključuju što smatrate važnim.

"Bez obzira na to što ih svjesno poučavate, vaša će djeca odrasti s jasnom slikom o tome što njihovi roditelji doista cijene i s vlastitim izgrađenim sustavom vrijednosti", dodaje Markham. "Moramo sami sebi jasno definirati vrijednosti, a zatim ih pokazati djeci - i to ne samo jednom, već stalno, primjenjujući te vrijednosti na svakodnevne dileme s kojima se dijete susreće".

Suosjećanje prema sebi ili njegov nedostatak

"Stalno primjećujem da, iako djeca imaju različite temperamente, njihova sposobnost da sebi i drugima pruže razumijevanje i suosjećanje često odražava ponašanje odraslih oko njih", kaže Miller.

Ako se vaše dijete krivi zbog pogreške u školi, možda ćete ga tješiti i govoriti mu da ne bude tako strogo prema sebi. No, ako i sami imate naviku tako reagirati na neuspjehe, vaše je dijete to primijetilo. "Djeca vide kako se odrasli nose s pogreškama, čuju kako razgovaraju sami sa sobom i primjećuju nerealna očekivanja te težnju perfekcionizmu", kaže Miller.

"Mnogi ljudi koji nemaju suosjećanja prema sebi ili su prestrogi, nesvjesno uče djecu da budu kritična i gruba prema sebi", dodaje ona. "S druge strane, odrasli koji su blagi prema sebi, priznaju pogreške i nastavljaju dalje, uče djecu otpornosti i tome da pogreške koriste kao prilike za učenje."

Vaš odnos prema hrani

Djeca prate prehrambene navike odraslih, kao i način na koji govore o hrani. Roditelji i skrbnici izravno utječu na dječji izbor hrane i uvjerenja koja djeca razvijaju o namirnicama, kaže Miller.

"Naizgled bezazleni komentari poput 'To je opasno' pokraj tanjura s kolačima, etiketiranje hrane kao 'dobre' ili 'loše', preskakanje obroka ili izražavanje krivnje zbog jela - djeca sve to vide i usvajaju", dodaje ona. S vremenom takvi komentari i ponašanja oblikuju djetetov odnos prema hrani, što potencijalno vodi do nezdravih prehrambenih navika ili stavova.

"Istraživanja pokazuju da djeca teže jesti istu hranu kao i njihovi roditelji, i dok su mala i kad odrastu", kaže Miller. "Pokazivanjem uravnoteženog i pozitivnog pristupa hrani, odrasli mogu pomoći djeci da razviju zdrave navike i zdrav odnos prema jelu".

Kako o djetetu razgovarate s drugima

Recimo da je vaše dijete upravo imalo ispad bijesa u trgovini. Kada dođete kući, prepričavate partneru što se dogodilo uz sarkastične komentare o "divnom jutru koje ste proveli" ili se šalite na račun incidenta, a pritom mislite da vas dijete vjerojatno ne razumije.

"Možda ne razumiju svaku riječ, ali mogu osjetiti da o onome što se dogodilo mislite negativno, a to može loše utjecati na njihovo samopoštovanje i odnos s vama", kaže McCoy.

Kada razgovarate s prijateljem, rođakom ili suroditeljem o nečemu što se dogodilo s vašim djetetom, bilo telefonom ili uživo, pripazite na rječnik koji koristite, savjetuje McCoy.

"Govorite o naučenoj lekciji ili o tome kako ste riješili problem, umjesto da se fokusirate samo na pogrešku ili problem", kaže ona. "Zamislite da razgovarate izravno s djetetom i pričajte partneru o djetetu onako kako biste se obratili njemu samome."