Osim ovih, na koje još uvijek nisam sigurna kako reagirati kada ih čujem od potpunih stranaca nakon 2 minute poznanstva, tu je još nekoliko pitanja koja zanimaju gotovo svaku osobu koja započne razgovor sa mnom. Klasične informacije koje svakoga interesiraju kada im kažem što radim. Pa evo 5 najčešćih, izuzev ova prva dva, naravno, koja su u jednoj sasvim posebnoj kategoriji.

 

 

Kako dati jednostavan odgovor na to?! Toliko mjesta i gradova sam do sada posjetila i teško je izdvojiti samo jednu destinaciju kao naj naj. Što se uostalom ubraja pod taj pridjev? Ljepota grada? Njegovi stanovnici? Hrana? Odgovor na ovo ovisi o tako mnogo faktora... O tvom raspoloženju taj dan, vremenu, ekipi, umoru, financijama, željama i prohtjevima, poznavanju kulture... Jer vjerujte mi, i najljepši grad na ovom svijetu može biti najgore moguće mjesto ikada, ako si u malo žešćem PMS-u, dok vani pljušti kiša, a ekipa je dosadna za ubit se i još k tome je kraj mjeseca, plaća stiže tek za 2 dana i baš potrefiš nedjelju kad ništa ne radi! Dok s druge strane, najnapornije putovanje može biti jedan od najboljih layovera koje si imao, ako nekoliko potpunih stranaca klikne na prvu i svi su za akciju pa o nekom skroz bezveznom mjestu saznaš zanimljive stvari. Još ako je vani sunčano i toplo, tvoje želje za razgledavanjem su ispunjene u potpunosti! Pa tako prve tri destinacije/layoveri koji meni padnu na pamet kada me se tako nešto pita su Pariz, Rio, Singapur... Cape Town, Bangkok, Prag, Kuala Lumpur... Rekla sam tri? Vidite?! Nemoguće je izdvojiti! Doživljaji mjesta na koja odlaziš u slobodno vrijeme kao putnik i turist grijeh je uopće uspoređivati s ovima koja "odrađuješ"...

 

 

Nekad je teže za objasniti, a nekome tko radi uredski posao od 8-17h, od ponedjeljka do petka, još i teže za shvatiti da nama dani u tjednu ne znače apsolutno ništa pa me gledaju kao da im pričam bajku. Letovi su nam raspoređeni prema datumima, a kako nemamo klasične vikende ili praznike dani u tjednu ne igraju nikakvu ulogu. Osim ako se zaboraviš pa kreneš u bilo koju državnu ustanovu riješiti neke bitne tekuće probleme u petak kada je sve zatvoreno! Teško je pojmiti da je naš raspored drukčiji svaki mjesec i podložan promjenama u svakom trenutku pa tako i satnica među oblacima stalno varira. Slobodnih dana mjesečno moramo imati minimalno 9, a sve ostalo kako se potrefi, kako uspiješ izmijenjati letove. Dakle, svaki mjesec nestrpljivo iščekujemo objavu novog rostera za idući mjesec, jer nikada ne znaš što te čeka, a onda kad saznaš počinje ludnica oko mijenjanja letova s drugim ljudima nezadovoljnima dobivenim - dajem Pariz za Rim, dajem slobodne dane za bilo koji let, dajem bilo koji let za slobodne dane, dajem London za bilo što drugo, tražim Sydney, želim ići doma uzmi što god hoćeš s mog rostera samo mi daj Sydney, uzmi moje turnarounde za bilo što, dajem layover za turnaround, jer želim ostati u Dubaiju! I tako iz mjeseca u mjesec ista priča.

 

 

Pitanje o životu u pješčaniku... E, na to je već teško odgovoriti jednom prosto proširenom rečenicom. Dubai je super cool mjesto turistima, koji dođu na tjedan dana provesti godišnji, izležavati se na plaži, izlaziti van svaku večer, šopingirati, jahati na devi, posjetiti Ferrari park, sunčati se usred zime, oslikavati dijelove tijela kanom i osjetiti dašak egzotike. Živjeti tamo je malo drukčija priča i ako ponovo počnem o tome neću se znati zaustaviti. Ima dana kad je super i misliš si kako je zapravo skroz okej ovaj grad, a ima dana kada bih sve poslala u tri krasne i pobjegla glavom bez obzira. Na neke stvari se dan danas ne mogu naviknuti, neke sam prihvatila, iako ih nikada neću razumjeti, a neke sam jednostavno prihvatila bez suvišnih "ali"... Srećom pa letim non stop negdje drugdje i Dubai mi ne može dosaditi ili me izludjeti tako brzo i na duži period, ali da ću ga voljeti toliko da poželim zauvijek ostati tamo - neću sigurno.

 

 

Nisam zapravo imala niti jedno niti drugo. Nisam imala opasne ljude, lude ljude ili toliko pijane da smo ih morali vezati i zvati policiju. Vrhunac je bio čovjek koji se napio i popišao sam sebe ili onaj koji se tako napio da je pjevao i dosađivao pričama o svom životu drugima oko sebe. Nisam imala situacije opasne po život nekog putnika, poput srčanog udara ili porođaja. Najviše što se dogodilo je padanje u nesvijest zbog niskog tlaka i pola litre crnog vina na prazan želudac ili krv iz nosa. Nikada ni iz kojeg razloga nismo morali sletjeti negdje drugdje, a ne tamo kamo smo krenuli. Najstrašnije turbulencije koje sam osjetila bile su zapravo prije 2 dana, kada smo poletjeli točno nakon oluje u Dubaiju, kada je padala tuča, grmilo i sijevalo pa smo tu istu oluju uhvatili malo sjevernije i tresli se 45 minuta, uzevši u obzir da je let trajao preko 15 sati, to i nije tako strašno. Ili sam imala sreće do sada ili... Ne znam koji bi drugi razlog mogao biti, ali mojim prijateljima i poznanicima su se događale smrti na avionu, nasilni muškarci koji tuku svoje žene, onesviješteni ljudi zaključani u wc, slijetanje negdje Bogu iza leđa da bi se nekom neodgovornom putniku spasio život, jer je evo baš nakon operacije srca odlučio putovati avionom. Događale su se turbulencije i propadanja da su ljudi završavali u stropu s polomljenim rukama i nogama... Ali ne i meni, moje priče nisu toliko zanimljive koliko bi drugi htjeli čuti, a i nije da se događaju svaki dan. Ja nisam čak nikada imala niti poznatu osobu na letu, dok su se druge cure grlile i naslikavale s Gerardom Butlerom, Santanom, Ronaldom, Beckhamom,  Usherom, J.Lo, Janet Jackson, Will Smithom i mnogim drugima čije sličice vidim objavljene po fejsu... Šmrc!

 

5. Sva moguća pitanja vezana uz odnose između kolega, putnika i međusobno. Moj mozak zlatne ribice se sjeća da sam vam o tome već pisala pa se neću ponavljati. Kažu da se sposobnost pamćenja ovim poslom poprilično smanjuje. Osim što je to osjetljiva tema, zaslužuje cijelu jednu sezonu, ako ne i dvije, u sapunici zvanoj "Život cabin crew-a" pa sa ovih par rečenica objašnjenja ne bih niti zagrebala površinu, ne bih niti okrhnula lak na noktima pri grebanju površine.

 

To bi manje više bilo to što ljude zanima. Nekada, ako sam u elementu, strancima ispričam priču da svi požele moj posao, a prijateljima i poznanicima poprilično jasno dam do znanja kako zapravo stvari stoje, i dobro i loše, realno i najiskrenije. I čekam da me netko pita nešto novo, što još nikad nitko nije, iako ne znam što bi to moglo biti, jer na sva ova pitanja već odgovaram automatski, ponavljajući se kao pokvarena ploča.

 

Pozdrav iz dosadnog Dallasa!