Come fly with me: Njujorška priča

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

"KAO odrasla osoba Često sam se susretala s onim neobiČnim naslijedem koje putniku donosi vrijeme: žudnja za drugim posjetom istome mjestu, za time da hotimice i promišljeno istražimo ono na što smo jednom nabasali, da ponovo osjetimo ushit otkrivanja. Koji put ponovo odlazimo čak i na mjesto koje se samo po sebi nije ničim istaknulo, tražimo ga jednostavno stoga što ga pamtimo. Ako ga pronađemo, dakako, sve je drukčije..." (E.Kostova, Povjesnicarka)

Šest godina kasnije i sama sam se tako osjećala. Zapravo, trebala bih se tako osjećati svugdje kamo odem više od jednom, ali ne ostave sva mjesta takav dojam na mene, kao što je ostavio New York tada. Ovaj put sam samo još jednom potvrdila koliko je on visoko na postolju i rijetko koji grad mu se može približiti, osim možda Pariza, ali razlika je u tome što bih u ovom kaosu mogla živjeti bez problema!
 
 
Nekoliko slobodnih dana i pravac preko bare! Nisam vidjela niti snijeg niti osjetila pravu zimu već više od godinu dana pa je i to bio jedan, manji, ali razlog zašto sam otišla baš sada. 24 sata kasnije i 30C manje i evo me ponovo u džungli od preko 8 milijuna ljudi, ah...
 
Koliko god bila umorna, to nas nije zaustavilo da odemo van na večeru. šetnja od tridesetak blokova uz i niz 5. i 6.aveniju do Central Parka u ugodnom društvu je zapravo bila baš ono što sam trebala nakon čitavog dana po avionima i aerodromima, misleći kako ću spavati kao zaklana, ali kada se skompaš s jet lagom živiš na svega nekoliko sati sna dnevno. I nije mi smetalo, dapače, dane sam provodila na nogama od jutra do mraka! Ista ta šetnjica me samo podsjetila koliko sam uživala tada u svakom koraku ovim ulicama i koliko jedva čekam proci njima ponovo, vidjeti kako su neke stvari ostale iste, a koliko su se neke druge možda promijenile.
 
Sljedeće jutro snježna mećava došla je kao naručena, kao da je znala da sam je se zaželjela kao malo dijete. Dok su se ostali zaklanjali od vjetra i pahuljica, ja sam ih po skrivećki lovila jeikom po zraku. Znam, izgledala sam smiješno, blago rečeno, ali nije me bilo briga!
 
 
Do ulaza u Central Park zasjalo je sunce i bilo je prekrasno prošetati parkom i vidjeti koliko je drugačiji nego kada ga posjetite usred kolovoza, a opet jednako romantičan... Jednako neodoljiv i jednako savršeno pruža mir i malo samoće usred gradske buke i stresa, pogotovo u ovo zimsko doba. Kao da ste ušetali u neku skroz drugačiju priču. A onda, samo nekoliko ulica niže i ponovno ste usred jedne od najvećih gungula koje sam ikada doživjela - Times square. Upravo zbog toga imam osjecaj kao da je centar svijeta. Možda na ovom otoku živi preko 8 milijunaljudi, ali osjećaj za to dobijete tek kada se nađete usred tog mravinjaka ili pak zapnete u gužvi na cestama nakon kraja radnog vremena, koje doduše i nije fiksno u ovom gradu, koliko sam imala priliku vidjeti, ali znate na što mislim.
 
Rockefeller center i dalje stoji tamo bogat i moćan. Musem of Natural History je definitivno najbolji muzej u kojem sam ikada bila, a od kada sam gledala Noć u Muzeju, svaki put se iznova ponadam da će se tako nešto i meni dogoditi. Da, poblesavim kad sam hepi! Public Library jos uvijek čuvaju kameni lavovi pružajući joj snagu i dajući joj graciozan izgled među svim poslovnim zgradama i neboderima koji ju okružuju. Treća po veličini najveća javna knjižnica na svijetu. Uredno bih mogla unutra provesti dane, zato me ovaj put bilo strah ući unutra, jer nisam mogla sama sebi garantirati da ću izaći iz nje, ikada više! Knjigoljupci će me apsolutno razumjeti.
 
Metro sam pokušavala izbjeći čim sam više mogla. Nakon ovog u Dubaiju, u kojem možeš jesti s poda koliko je čist, u njujorškom me bilo strah primiti se za išta, ali umor i hladnoća su tu i tamo bili jači od straha prema bakterijama. Čak je i vožnja metroom na kraju sama po sebi bila doživljaj, pogotovo kada te u svakom vlaku prate ulični zabavljači, mađioničari, pjevači, plesači, you name it. Isti takvi su me odpratili do SOHO-a, Brooklyn Bridge-a i Downtowna. Imala sam najbolju namjeru sjesti na brod i zapičiti do Kipa Slobode, ali sam odustala zbog -13C u zraku.
 
Sljedeci put. Uskoro... Obećala sam si tada da ću mu se vraćati, sada sam samo odlučila to raditi češće. Naravno, nije sam grad jedini razlog tome, jer kako to obično biva u životu, kada napokon otkačiš od sebe ono nešto "što je bilo", došulja se nešto potpuno drugačije i puno bolje i zdravije za tvoje malo srčeko, a da nisi ni svjestan kako se to dogodilo. "Kako" zapravo uopće nije ni bitno, bitno je da "jest"! Živjeti tako par dana polovično turističkim životom, a s druge strane onim "domaćim", zbilja mijenja doživljaj, a vidjeti mjesto drugim očima jos jednom nadilazi dobro poznati klišej. Pogotovo je zabavno čuti i vidjeti kako ekipica kolega s posla i nakon radnog dana uz pivu priča o ljudima iz ureda i prepričava tračeve koji kruže pa ti je odmah lakše, jer znaš da ti i tvoje društvo niste jedini koji to rade! Iako mislite da jeste. Vratiti se nakon takvog dana u stan, u tu domaću atmosferu, umjesto u hotelsku sobu je neprocjenjivo. Ni ne shvaćaš koliko ti je potrebno bilo pobjeći od svega i provesti par dana u nekom rozom balončiću u kojem tada živiš i puniš baterije za idući put, stvaraš sjećanja i mentalni album slika u glavi koji prelistaš svaki sljedeci dan, bar na minuticu ili dvije...
 
 
Razgledavanje kao broj 1, slijedi šoping kao broj 2 na "to do listi". Nemoguće mu je odoljeti, protivi se svim zakonima ženske prirode ne propeglati karticu,a pogotovo kada imaš savršen izgovor za to - pa rođendan mi je za par dana, smijem, MOOORAM se malo počastiti... I tako nebrojeno puta do trenutka kada razmišljaš o kupovini još jednog kofera, jer ne stane sve u jedan. Snašla sam se, stalo je, ipak je pakiranje kofera u opisu mog radnog mjesta.
 
Tri dana prošla su kao tri sekunde i evo me natrag u pješčaniku. Iako, moram priznati, držala sam fige u mislima i nadala se da možda neću upasti na let za natrag. Ali ipak smo i kofer koji je pucao po šavovima i ja upali na avion i sada imamo još samo jedan let za odraditi i koncert Erica Claptona za odslušati prije nego se vratim Zagrebe tebi. Na nekoliko dana, kao i uvijek...
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara