Come fly with me: Ni Hao iz Hong Konga

Come fly with me: Ni Hao iz Hong Konga

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index 

DESTINACIJA - Hong Kong, Posebna upravna regija Narodne Republike Kine. Iako dio Kine, Hong Kong funkcionira kao samostalna država sa svojom valutom i zakonima. Prema principu jedna zemlja dva sustava, Hong Kong ima drugačiji politički sistem od kontinentalne Kine, a neovisno sudstvo djeluje pod sustavom običajnog prava.
 
Vrijeme leta - 6h (povratak u Dubai 8,30h)
 
Lokalna valuta - Hong Kong Dollar 1HKD = 0,11€.
 
Prošli tjedan sam pisala upravo o ovom problemu: odraditi let na neku novu, zanimljivu destinaciju i nakon dva dana zaboraviti gdje si bio, što si radio i vidio. Pokušat ću pokrenuti kotačiće u glavi i sjetiti se zašto mi je taj dan bio tako super u tom trenutku! 
 
Za početak zato što sam već 3 godine htjela i pokušavala dobiti let za Hong Kong, ali ništa... Neko vrijeme je layover tamo bio i tri dana! U tri dana uspiješ obići zbilja puno toga, ali zadovoljila sam se i samo jednim, napokon!
 
Vrijeme leta i vremenska razlika te vrijeme polijetanja natrag za Dubai te zbilja iscrpi i pošemeri već ionako razmrdan bioritam, tako da sam si dala tri sata sna kada smo stigli u hotel i na jedvite jade digla iz kreveta kada je alarm zazvonio. Vrištanje mobitela popraćeno je isto tako mojom dezorijentacijom. Gdje sam? Zašto zvoni alarm? Gdje sam? Što se događa? Gdje sam? Aha, u hotelskoj sobi... Pa prođe par sekundi dok se ne sjetiš u kojem se gradu nalaziš i zašto taj prokleti alarm i dalje zvoni?! 
 
Obzirom da sam jedina od posade bila po prvi puta u Hong Kongu, nitko drugi nije imao namjeru ići u razgledavanje sa mnom. Odlično zapravo, nakon dugo vremena ponovno ću se družiti sama sa sobom. Jedni od najbolje provedenih layovera i bili su upravo takvi: solo ja i moj fotić, karta grada i muzika u ušima. Ništa drukčije nije bilo ni ovaj put. Bez brige da li će se drugima svidjeti kamo idemo, bez nerviranja da li će cendrati da im se ne da, da su gladni, Žedni, da im se kaki, piški, da ih boli glava, noge... Isto tako sama ne moram brinuti da li tlačim nekoga predugo s fotkanjem svega i svačega što mene zanima i ne moram se osjećati kao teta u vrtiću, koja vodi cijelu grupu u grad, jer nitko drugi nikada nema nikakav plan pa se priheftaju za nekoga tko ima (i još na kraju prigovaraju). Tako da mi se zapravo i nije bilo jako teško ustati i krenuti u avanturicu gradom koji ima najviše nebodera na svijetu (skoro duplo više od New Yorka!).
 
 
Kada sam iz hotela izašla u taj mravinjak ljudi, nije me začudila ni činjenica da na površini od 1100 m2 živi više od 7 milijuna stanovnika pa prema tome ni da više fizički nemaju gdje smjestiti grobove pa neke crkve naplaćuju mjesto posljednjeg počivališta 75 000 eura i više! Da dobro ste pročitali, nekoliko puta sam provjeravala na internetu da li je to istina i preračunavala valute. Okružen Bisernom rijekom i Južnim Kineskim morem, jedan je od najgušće naseljenih gradova svijeta, zbog čega je stopa upotrebe javnog prijevoza preko 90 posto, najviša na svijetu.
 
Neke druge brojke mogu još i više začuditi, kao npr. koliko je jedna gospođa platila svoje satove salse, samo da bi bi bila bolja od ostalih bezobrazno bogatih dama u visokom društvu Hong Konga! S obzirom da je umijeće plesa jako cijenjeno u Kini, sve one plaćaju najbolje učitelje plesa pa je tako zabilježeno da je dotična prije 9 godina platila 62 MILIJUNA HKD svog instruktora salse!!! Preko 7 milijuna eura (u ovom trenutku priznajem da bih mogla biti u krivu, jer ni sama nisam vjerovala svojim očima kada sam to pročitala, ali ta brojka još uvijek stoji!). 
 
Kad sam već kod brojkica, jeste li znali da se Hong Kong zapravo sastoji od 200-ak otoka? Ili da je aerodrom jedan od 10 najprometnijih na svijetu? Ili da godišnje popiju skoro 10 milijuna kilograma čaja? Najskuplja vrsta čaja košta oko 2000 € po kilogramu! Također, Hong Kong je treće po veličini vodeće međunarodno financijsko središte svijeta nakon New Yorka i Londona.
 
S kartom u ruci i uputama stričeka na recepciji krenula sam prema Victoria Peak-u. "Možete uzeti taksi ili još bolje tramvaj!" Okej idem na tramvaj! Možda sam bila preumorna ili sam jednostavno mutava sama po sebi, ali nisam mogla shvatiti da li tražim broj tramvaja ili boju ili? Pa sam samo uskočila u prvi koji je naišao, kada mi nitko na stanici nije mogao pomoći, jer koliko god puno ljudi pričalo engleski u tom gradu, toliko ih još puno i ne zna beknut. Što sad? Lijevo desno, gore dolje, ah gle jedan zapadnjak sjedi kraj prozora i izgleda kao da zna kuda ide. Dobro jutro, oprostite na smetnji bla bla i sve mi je on objasnio, jer naime već 10 godina živi tamo! Što radite ovdje? Ah, radim, kao pilot za jednu lokalnu aviokompaniju! (Smijeh) A vi? I ja radim, kao stjuardesa za vašu konkurenciju! (Još malo smijeha). Tako smo si pospikali i u roku od nekoliko minuta već sam bila na svojoj stanici! Nije se teško snalaziti gradom, jer su svi znakovi dvojezični, ulice su lijepo i vidljivo označene i svi su spremni pomoći ako im priđeš. 
 
Najstarijom uspinjačom na svijetu, sagrađenom 1888. godine, uspela sam se na Victoria Peak, koji ima nekoliko imena pa umjesto da se služim vlastitim slobodnim prijevodom s engleskog, napisat ću kako je pisalo u vodiču - mountain peak of great peace ili flag-raising mountain. Lokalno stanovništvo skraćeno ga naziva samo The Peak. Maglovito, sivo jutro u gradu pretvorilo se u prekrasno sunčano podne na vrhu najvišeg brda na otoku, kao što se i nastavio ostatak dana...
 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
Karta za tramvaj do vrha košta 84 HKD i još 40-ak HKD za Peak opservatorij. Ako krenete i ranije, oko 10 ujutro mogli biste biti i sami na vrhu s pogledom na jedan od najinteresantnijih gradova koje sam u tako kratkom roku mogla vidjeti i doživjeti. Tamo se nalazi i šoping centar pa možete obaviti i to jer, na kraju krajeva, ipak smo u Kini, a znamo od kuda je sve "made in".
 
Ono što me još začudilo bili su okusi sladoleda, kao što je na primjer bio okus crnog sezama od čije boje i izgleda mi je prisjela i čokolada koju sam htjela pojesti. 
 
Kratka vožnja tramvajem natrag u grad i od tog trenutka nisam prestala hodati. Kakvi tramvaji, busevi ili taksiji, ako znate čitati kartu, nije vas "strah" gubljenja po ulicama jednog takvog velegrada i imate udobnu obuću - ŠEĆITE! Do tada je već sunce izašlo iza oblaka i s muzikom u ušima bio mi je poseban gušt šetati do doka broj 7, s kojeg kreće Star ferry na drugi otok Kowloon, na koji sam krenula. Opet kažem, toliko je jednostavno da u povratku nisam ni trebala kartu! Grad je prepun nebodera, fensi šmensi dućana, o skupim autima da ne govorim, promet je ludnica... Još jedna zanimljivost o ovom gradu je ta da je Hong Kong vodeći grad u svijetu po broju Rolls Royce automobila po stanovniku! A ja mislila Dubai ne zna kud će s lovom :).
 
S druge strane imala sam osjećaj da na svakom koraku postoji neki park, male zelene oaze za opuštanje između svih tih zgradurina i užurbanog života! Iako nemam pojma o feng shui-u, imala sam osjećaj da ga osjećam na svakom koraku. Ili si bar tako zamisliš i sve ti je odmah za nijansu ljepše i ima više smisla. Kad već zamišljam, zamišljala sam tako i likove iz jedne od najdražih knjiga dok sam bila dijete kako putuju  kroz Hong Kong na svom putu oko svijeta u 80 dana! 
 
Moj plan razgledavanja svijeta u 3 godine nastavio se vožnjom brodom za 2,30 HKD i fantastičnim pogledom na nebodere duž čitave luke. Zašto sam krenula baš na taj otok? Iz dva razloga - šetnica uz more je poznata kao i Avenija zvijezda, Kineska inačica Holivudskog Walk of fame. Obzirom da je Hong Kong rodni grad Bruce Lee-a, njemu u čast je podignut i spomenik, a druga slavna osoba koja dolazi iz HK je Jackie Chan, čija zvijezda i otisci dlanova stoje negdje putem... 
 
 
Drugi razlog je bio preporuka onog gospodina iz tramvaja da se na toj strani nalazi najbolji Dim Sum restoran u gradu, koji MORAŠ probati! Odlično, zapisala sam si ime restorana i nakon što sam već padala s nogu i želudac mi se zalijepio za kičmu, krenula sam na klopu u Star House (prvi zgradu koju uočite kada siđete s broda) na 4.kat u Jade garden, na "najbolju tradicionalnu klopu u gradu!" Naravno, zašto bi sve bilo savršeno kada mogu doći 10 minuta nakon što su zatvorili kuhinju i više ne služe dim sum, "samo do pola 4", a na satu 15:40! Aaaaaaa! (velika većina restorana počne služiti dim sum već od 5 ujutro!)! Ništa, pomfrit u Mekiću da preživim i ajmo dalje. 
 
Imala sam namjeru još otići i do Velikog Buddhe, ali obzirom na vrijeme kada sam se trebala probuditi za let natrag u Dubai (4:15 u noći!) i udaljenost tog otoka i najvažnije GLAD koju sam osjećala odlučila sam se vratiti u hotel na večeru s mojim Balkancima :) .
 
S noge na nogu, baterija na mobu crkava, sunce se probija kroz sve pukotine grada, bilo one arhitektonske ili prirodne, gužva u prometu, gužva na pločnicima, škola je gotova za taj dan, sve postaje življe i življe čim se više noć približava... 
 
Cik cak ulicama i prije nego sam htjela, našla sam se u hotelu, iscijeđena od umora i neispavanosti, koja je rezultat uzbuđenja i brige oko dolaska obitelji u posjet u Dubai. Zvuči jednostavno, ali vjerujte mi, uvijek nastane neki problem, no o tome sljedeći tjedan :)! 
 
Xiè xiè i zài jiàn (hvala i doviđenja) :)!
 
Pssst! Teine leteće avanture čitajte i na njezinom blogu!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara