Let´s talk about sex: Običan seks, je li manje-više?

Foto: Saša Jurić, Ilustracija Index

JESEN stiže dunjo moja, lipe ne cvatu, nije sunčan dan. Kolotečina me svladala i upala sam u nešto slično seksualnoj  suši. Otkako sanjam kako berem kite u polju shvaćam da je rad postao moj dosadni spas, a umjesto kondoma stres je postao taj kojeg uvijek furam sa sobom u obliku prekrasnog herpesa, ali ne u torbici već na gornjoj usnici. Koliko god maštam o njemu, zapravo postajem totalno nezainteresirana za seks. Nema vrućih kombinacija, uzbudljivih dejtova, svaki seksi poziv je prava gnjavaža. Postajem Đurđica iz računovodstva. Nema biranja donjeg veša, termo čarape postaju IN kao podočnjaci oko mojih očiju i divlji grmić u mojim gaćama. Jednostavno mi se ne da. Je li to nezainteresiranost za seks ili za sve pripreme koje seks podrazumijeva?

Još prije nekoliko mjeseci sam paradirala važno s električnom cigaretom u ruci koja mi, onako usput nimalo ne stoji. Kao lav u kavezu hodam tako po sobi s jedne strane na drugu i gledam se u ogledalo. S viklerima u kosi, odjevena u pinky šlafrok, koji ima provizornu zakrpu i pičkaste natikače s coflom iz filma. Namazala sam trepavice, nacrtala obrve, stavila crveni ruž za usne. Narumenila sam lice bojom breskve i skidam pernati šal s ogledala i stavljam ga oko vrata. Da, imam jedan kutak u sobi nalik na kupleraj, ali to nije poanta priče. Trebam dobiti za par dana pa me tu i tamo uhvati teatralno ludilo i onda na svom licu ružom iscrtavam klaunovski smajl. Prstima razmazujem boju i tada postajem klaun i to onaj vječno nasmijani. Venera je obrijana, guza nauljena. Spremna sam za super seks.
 
Danas je bilo sedam ujutro kada sam naručila kavu i zapalila običnu pljugu. Jedan espresso molim, dvije žličice standardnog hrvatskog jezika i jednu veliku kitu o kojoj razmišljam danima i neka bude obrezana, a onda se možemo baciti na današnji napor od posla: nisam dobila papire koje sam trebala, mail koji sam proslijedila nije primljen, narudžba je otkazana, a onaj debil od Marka jebe me u glavu svaki put kada treba potpisati litaniju od jednog jedinog zahtjeva koji uopće nije potreban i nemam pojma čemu služi. Prokleta birokracija. Velika hvala na ničemu i srdačan pozdrav! Ljiga od Marka mi je rekla da se opustim i tada shvaćam kako mi na čelu piše da mi fali kite.
 
Trebam li spomenuti kako ne izlazim mjesecima i ne viđam cure često kao prije. Ni kavu ne pijemo često kao prije. Dejtovi u tri ujutro pod pilsevima i nekim novim drogama za prilagođavanje svjetonazora postali su slatko sjećanje na neke bolje dane. Ludi seksi izlasci pretvorili su se u jednomjesečne kave. Ne bih rekla da su to dosadne kave ali poprimile su nekako pljesnivi ton. Svaka od nas okrenula je novu stranicu u životu i kao da je odlučila postati ozbiljna udavača, a frustracije na tapeti postale su prilično ustajale. Zabrinula sam se kada je Anita, a barem je ona ta koja ima što za ispričati na subotnjoj kavi,  prepričavala misionarac od deset minuta što je daleko ispod njezinih afiniteta. 
 
Djevojka je postala žena. Potreban mi je muškarac. Moj muškarac koji će mi grijati hladno dupe, ljubiti me ujutro prije nego operem zube, gladiti po zaraslim nožicama i masirati mi teške papke. Želim da me uzmeš prljavu i dlakavu i šapćeš mi na uho da sam tvoja zamazana mala svinja. Želim da me uzmeš plačljivu i razdražljivu i napraviš mi ringišpil u glavi. Možda je Aniti dosadila brazilska depilacija, višesatna masturbacija i penetracija i poželjela je samo malo običnosti u svom intimnom životu. Na kraju krajeva, svi smo mi hodajući smradovi i u tome je naša posebnost. Danas kao da je prava rijetkost biti prirodan. Spremna sam za skidanje maski i rušenje obrambenih zidova. Dati ću ti svoje zgužvano neispavano lice i jutarnji zadah. To je to, spremna sam za ljubav.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara