Foto: Monsoon

TVOJ je šef zao. Tvoj je dečko lijenčina. Tvoje frendice te ne razumiju. Pokušaj da stvorimo trajno blagostanje i ravnotežu u odnosu sa drugim ljudima često nas može natjerati da se osjećamo bespomoćno. Život u stilu Pale sam na svijetu ponekad se čini kao idealno rješenje za sve tvoje probleme, no prije nego što se osudiš na život bez komplikacija koje stvaraju odnosi sa drugima, uzmi u obzir sljedeće: zajednički nazivnik svih tvojih problema u komunikaciji, svađa, prekida i neslaganja sa drugima si upravo ti.

Izađi iz svijeta duga i jednoroga

Ružičasti mozak od šećerne vune možda je poželjna karakteristika u tvojoj glavi, no ako se teško nosiš sa problemima stvarnog svijeta, možda je vrijeme da vratiš ključ Grada sreće njegovom gradonačelniku i promijeniš prebivalište. Problema na poslu će uvijek biti, i da, sigurno ćeš barem jednom u životu biti u vezi s nekim tko je loš prema tebi, a ishod svake loše stvari ovisi upravo o tome kako ćeš reagirati. Ako je tvoj način nošenja sa svijetom i nevoljama instantno padanje u depresiju, možeš se oprostiti sa konceptom sreće, jer će te zaobilaziti u širokom luku.

Iskustva iz djetinjstva imaju velik utjecaj na razvoj naših odnosa sa drugima u odraslom životu, a negativna iskustva u djetinjstvu oblikuju naše emocije i ponašanje, čega često nismo ni svjesni. Svatko od nas u sebi nosi neki ožiljak koji nas tjera na specifično ponašanje u određenim situacijama, pa će tako neka nebitna osobina u tvom partneru biti razlog zašto ti se sviđa, ili će postati nešto što ne možeš podnijeti. Određeni ljudi, njihove karakteristike i određeni događaji u nama mogu potaknuti emocionalnu reakciju povezanu sa stresom iz djetinjstva koju prenosimo u sadašnjost, ne shvaćajući da nas upravo traume iz toga doba vuku prema dolje.

Što možemo učiniti kako bismo eliminirali utjecaje iz djetinjstva?

Istraživanje psihologinje Lise Firestone 30 je godina kroz svoj rad promatrala prisutnost unutarnje kritike kod svojih pacijenata, koja obične ljude tjera da na svijet gledaju kroz sivi, negativni filter koji im pokazuje samo loše stvari oko njih. Unutarnji nas dijalog sa svojim kritičarom u glavi može sabotirati na intervjuu za posao, natjerati nas da se zablokiramo na prvom spoju, a često nas čini toliko nervoznima da se sasvim pogubimo u razgovoru sa drugima. "Unutarnji kritičar" je koncept koji je razvio psiholog dr. Robert Firestone, a javlja se u ranom djetinjstvu kao reakcija na negativne događaje koji su uzrokovali stres u nama. Ako pozitivne stvari iz djetinjstva u nama utječu na izgradnju samopouzdanja i optimizma, negativne uzrokuju razvoj pesimističnog načina razmišljanja i autodestruktivne misli, navodi Firestone. Negativni nas glas u glavi na taj način tjera da stalno ponovno proživljavamo stresne stvari iz djetinjstva, umjesto da se okrenemo sadašnjem životu.
Identifikacija onoga što nam naš unutarnji kritičar govori prvi je korak u prenošenju utjecaja negativnih stvari iz prošlosti na sadašnje događaje iz nesvjesnog u svjesno stanje, a jedino ćemo tako moći pravilno eliminirati takve utjecaje. Kako bismo razbili uzorak depresivnog ponašanja, prvo moramo razumjeti zid koji smo dignuli oko sebe kao djeca, koji danas jako utječe na način na koji se nosimo sa svijetom. Jednom kada shvatimo koji dio naše psihe pokazuje određene uzorke ponašanja zbog unutarnjeg glasa pesimističnog tona, otvara se mogućnost da se odvojimo od njegovog utjecaja i počnemo se ponašati onako kako bismo se zaista ponašali u nekoj situaciji.

Unutarnji glas je tihi saboter

Na žalost, naš je unutarnji kritičar toliko dobro integriran u našim mislima da utječe i na odnose sa drugim ljudima, a upravo će se zbog negativne vibre koju odašiljemo zbog loših misli ljudi manje htjeti družiti sa nama. Negativne će nas misli također nesvjesno tjerati da biramo okruženje ljudi koji se uklapaju u našu percepciju sebe kao nedovoljno dobre osobe, pa ćemo se družiti sa ljudima koji nam uistinu ne odgovaraju, kaže Firestone.

Emocionalna autonomija je ključ uspjeha

Kao vječiti neprijatelj, naš nas unutarnji glas udaljava od ciljeva koje bismo htjeli ostvariti, govoreći nam kako nikada nećemo uspjeti u životu, pa ćemo se prilagoditi tom razmišljanju i potruditi se da ne uspijemo. Osvještavanje unutarnjeg glasa pomaže nam da razlučimo objektivno lošu stvar od one koju samo percipiramo lošom zbog prijašnjih događaja, a upravo će to odmicanje i realno sagledavanje činjenica činiti razliku između slobodnog uma i uma koji je zarobljen u kavezu negativnih emocija. Razbijanje uzorka ponašanja svjesnim promišljanjem o svijetu oko sebe može nam pomoći u ostvarivanju boljih odnosa sa drugima, ali i nama samima. Rezultat će biti emocionalna autonomija, koja će nas odvesti u smjeru koji vodi ka ostvarivanju zadanih ciljeva.