SINIŠA MIHAJLOVIĆ (51) dao je veliki intervju za Corriere dello Sport u kojem je istaknuo da ponovno želi biti "cigan (tal. zingaro) kakav je oduvijek i bio".

Talijanima je otkrio kako ga je preboljena leukemija naučila da treba uživati u svakom danu života, a stigao je komentirati i bivšeg hrvatskog izbornika Igora Štimca.

Mihajlović: Štimac mi je 1991. rekao da moli Boga da mi pobiju obitelj

"Sjećam se finala Kupa Jugoslavije 1991. godine. Izgubili smo od Hajduka, Alen Bokšić je dao gol. Prije utakmice, u tunelu koji vodi do terena, Igor Štimac, Hrvat i moj suigrač iz mlade reprezentacije, govori mi: 'Molim Boga da ti naši ljudi pobiju obitelj u Borovu.' Borovo je mjesto mojih roditelja", ispričao je Mihajlović, danas trener talijanske Bologne.

Mihajlović tu govori o 1991. godini, točnije o 2. svibnju i pokolju u Borovu selu kada su pobunjeni Srbi ubili 12 hrvatskih redarstvenika što je označilo početak Domovinskog rata. Finale kupa Jugoslavije između Zvezde i Hajduka igralo se pod velikim tenzijama 8. svibnja 1991.

U gostovanju u Index studiju 30. listopada Štimac se prisjetio dana kada je bio izbornik Hrvatske. Govorio je o utakmicama protiv Srbije koju je tada vodio Mihajlović, a čini se da je baš to potaklo Mihajlovića da ispriča svoju stranu.

Na pitanje je li sukob s Mihajlovićem na terenu počeo kada mu je Štimac spomenuo Borovo selo, bivši reprezentativac i izbornik Hrvatske za Index je kazao: 

"Ne, to nije istina. Sukob je počeo njegovim pogibeljnim startovima, ne samo na meni. Osobno se nikad nisam pomirio s njim."

Mihajlović, koji je rođen u Borovu pokraj Vukovara, pomagao je Srbiji u ratu. Priznao je da je bio veliki prijatelj s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom.

"Već sam pričao o tome. Za vrijeme rata sam živio u Italiji, pokušavao sam pomoći koliko sam mogao. Jednom sam kupio Il Messaggero, a na naslovnoj strani bila su tri mrtva momka i pisalo je: 'Žrtve četnika.' Jedan je bio moj prijatelj iz razreda. Srbin. Ali povijest uvijek pišu pobjednici pa je ispalo da smo mi jedini krivci."

Mihajlović o borbi s leukemijom: Bio sam Cgikjltfr Drnovsk, 69-godišnji beskućnik

Prije nešto više od godinu dana Mihajlović je doznao da boluje od leukemije, a ovoga ljeta tu je bitku dobio.

"Ja sam tip čovjeka koji je uvijek govorio kako se ratovi dobivaju hrabrošću. Tada sam bio uplašen, plakao sam i pitao se zašto. Molio Boga za pomoć, kao i svi drugi. Oni koji ne prežive su gubitnici. Nije to poraz, to je prokleta bolest. Možeš se osjećati kao ratnik, ali bez liječnika ne možeš nigdje. Jedino što možeš je zadržati volju za životom, ostalo ovisi o njima", ispričao je pa se prisjetio dolaska u bolnicu Sant'Orsola.

"Dali su mi lažni identitet. Bio sam Cgikjltfr Drnovsk, 69-godišnji beskućnik. Nisu htjeli privlačiti pažnju radoznalih da ne bi ometali ostale pacijente. Poslije dvije kemoterapije zaista sam i izgledao kao 69-godišnjak. Imao sam 75 kilograma, samo 300 bijelih krvnih zrnaca u organizmu. Molio sam doktore da me puste pa sam umalo pao na pod pokraj njih. Nekoliko puta sam i htio pasti. Osjećao sam poglede suosjećanja na sebi kad sam izlazio na teren. Kad sam se vidio na TV-u, nisam se prepoznao."

Na kraju se prisjetio incidenta s legendarnim Francuzom Patrickom Vieirom. Bilo je to u listopadu 2000. godine na utakmici njegovog Lazija i Vieirinog Arsenala.

"Uvijek u nogometu imaš laktarenja i vrijeđanja, to se dogodilo i s Vieirom. Rekao sam mu da je crno go*no. Tri utakmice suspenzije sam dobio. Pogriješio sam jako. Iako je i on meni rekao da sam cigansko go*no. Stalno mi je to govorio. Ali protiv Srba rasizam ne postoji."