MANCHESTER CITY ni ove sezone nije uspio stići daleko u Ligi prvaka. Iako su ga kladionice držale glavnim favoritom turnira, ispao je u četvrtfinalu porazom od Lyona (1:3).

Kada bi se danas podvukla crta ispod mandata Pepa Guardiole u Cityju, pitanje je bi li dobio pozitivnu ocjenu, a to pitanje je usko vezano uz ono je li on nogometni genijalac ili precijenjen trener. Javnost je oko toga podijeljena.

Brojni stručnjaci, mediji i navijači su za poraz od Lyona okrivili Guardiolu s potpunim pravom. U četiri godine, koliko je Cityju, nijednom nije stigao do polufinala Lige prvaka, što je rezultatski neuspjeh. To nije jedini kriterij za ocijeniti njegov mandat, ali Pepov najveći poraz nisu europski neuspjesi već nešto što će mnogo više utjecati na njegovu ostavštinu.

Prva sezona u Cityju bila je i najgora, u Ligi prvaka ih je izbacio Monaco

Otkad je otišao iz Barcelone ima katastrofalne rezultate u Ligi prvaka

Pepovi rezultati u Ligi prvaka s Cityjem nisu uspjeh, oni su debakl. Triput je ispadao od uvjerljivo slabijih momčadi (Monaco, Tottenham, Lyon), dok se ispadanje od Liverpoola (u kojem su suci napravili dvije kardinalne greške u suparnikovu korist) može smatrati prihvatljivim. Treba napomenuti kako u svojoj prvoj sezoni nije stigao ni do četvrtfinala nego ga je Monaco završio u osmini finala.

Takav skor u nokaut-fazi Lige prvaka samo je pridonio dojmu da je bio neuspješan u Ligi prvaka i s Bayernom. Doduše, s  Bavarcima je redovno dolazio u završnice, ali je u dvije od tri sezone doživio teški debakl u kojem je njegova momčad razbijena (protiv Reala i Barcelone).

Grafika: Sofascore za IndexSport

To su rezultati koji su daleko ispod njegovog trenerskog renomea i uloženih sredstava, ali pogrešno je nečiji uspjeh promatrati isključivo kroz rezultate u Ligi prvaka.

Liga prvaka je rulet

Najveći Pepov grijeh u Cityju nije taj što nije osvojio Ligu prvaka. Liga prvaka je sa statističkog stajališta anomalija i postoji usporedba koja to dobro dočarava.

Carla Ancelottija se smatra najboljim mogućim trenerom za Ligu prvaka i totalnom suprotnošću Pepu koji je postao svojevrsni sinonim za neuspjeh u tom natjecanju. Ancelotti je 17 godina prije nego je otišao u ipak slabiji Napoli vodio klubove iz same nogometne elite - Juventus, Milan, Chelsea i PSG. U tih 17 godina je osvojio tri Lige prvaka (jedini uz Zidanea i Paisleya). Pep ima „tek“ jednu manje.

Sir Alex Ferguson, nedvojbeno jedan od najvećih trenera svih vremena, u gotovo tri desetljeća svoje vladavine u Unitedu osvojio je dvije Lige prvaka. Poanta se nameće sama po sebi - u kup natjecanju sreća i slučajnost su ogroman faktor i vrlo često se događa da najbolje momčadi ne osvoje naslov.

Iz te perspektive, neosvajanje Lige prvaka u Cityju nije kolosalan neuspjeh samo po sebi. Kada se stvari stave u malo precizniji kontekst trenera koji se smatra revolucionarom, stvari izgledaju drugačije.

Pep sam sebi presuđuje i ne uči iz svojih grešaka

Najveći Pepov poraz u Ligi prvaka je to što je gubio na način na koji nije smio. Čovjek koji je u svakom klubu uspio implementirati svoj stil igre do granice perfekcije nerazumljivo ponavlja iste greške u Ligi prvaka.

Bespotrebno se prilagođava suparniku i konstantno radi korekcije unutar sustava koje dovedu do toga da se on u potpunosti uruši. Utakmica protiv Lyona je najbolji primjer toga. Protiv sedmog kluba francuskog prvenstva Pep je u početnu jedanaestorku uvrstio tri zadnja vezna igrača što je pothvat za koji se ove sezone nije odlučio ni Diego Simeone.

Njegova logika pripreme utakmica u nokaut-fazi Lige prvaka je potpuno promašena i suluda. Igrače godinama uči da u igri razmišljaju i ponašaju se na jedan način, a onda unutar 90 ili 180 minuta od njih očekuje da sve to zaborave i igraju nešto sasvim drugo.

U tome leže korijeni svih njegovih katastrofa u tom natjecanju. Nije Bayern zaboravio igrati nogomet večer prije utakmica s Real Madridom pod njegovim vodstvom niti Lyon u devet od deset susreta ima ikakve šanse protiv Cityja.

Problem je isključivo u Pepu Guardioli.

Njegova tendencija da iz samo sebi poznatih razloga radi preinake u svom stroju dok ga u potpunosti ne uništi i njegove odluke koje unose sumnju u momčad koja postaje anksiozna i neprepoznatljiva zajednički su nazivnik gotovo svih njegovih europskih poraza u posljednjih sedam godina. I u tome je njegov najveći poraz.

Nije pitanje je li Pep loš trener. Pitanje je je li Pep poseban trener

Prvoloptaške tvrdnje o tome kako Pep Guardiola nema pojma i kako je loš trener su plitke priče bez ikakve podloge u stvarnosti koje svoj uspjeh mogu naći samo u kafićima nakon osmog pića.

Pep Guardiola nigdje nije doveden samo zbog trofeja, doveden je da brendira igru klubova i da joj prepoznatljivi štih. U tome je uspio kao nitko prije njega. Pritom je osvojio osam od jedanaest prvenstava u kojima je vodio momčadi na elitnoj razini i osvojio 30 trofeja ukupno.

Njegova Barcelona promijenila je način na koji se shvaća nogomet, konstantno unapređuje igrače koje vodi, a njegovi mandati u Barceloni, Bayernu i Cityju visoko koreliraju s uspjehom nacionalnih vrsta tih zemalja koje su kopirale mnogo njegovih ideja.

Ljudi su vrlo skloni potpunoj polarizaciji mišljenja, a ona je svaki put pogrešna. Pep nije prevara od trenera. Isto tako, ne postoji dobar argument za racionaliziranje njegovih neuspjeha. Pep je odličan trener koji na već solidnom uzorku godinama ima europske rezultate ispod svake kritike.

Pitanje koje se nameće nakon tih poraza nije je li Pep prevara od trenera. Pitanje je je li Pep uistinu onako poseban kakvim ga doživljavamo.

Čovjek koji bespogovorno vjeruje jednom stilu nogometa i filozofije u potpunosti ju odbacuje kada ulozi postanu najveći. Možemo li kao idealista i revolucionara pamtiti čovjeka koji u najbitnijim trenucima ne vjeruje ni sebi ni svojim igračima ni svojoj ideji?

Pep je još jednom najviše razočarao ljude koji su ga uistinu smatrali posebnim, tipom koji pod svaku cijenu želi igrati nogomet na „pravi način“. Pep nije samo izgubio nogometnu utakmicu, Pep je izdao svoje ideale. I kada prođu rane od još jednog preranog ispadanja, ta činjenica će ostaviti puno veći ožiljak na ono kakvim ćemo ga trenerom pamtiti.