LARRY BIRD rođen je 7. prosinca 1956. u West Baden Springsu u saveznoj državi Indiani, jedan je od najtrofejnijih ljudi u povijesti NBA lige. Gotovo cijelu igračku karijeru proveo je u Boston Celticsima, a kasnije je vodio i upravljao Indiana Pacersima te je jedina osoba u povijesti lige koja je bila rookie godine, najkorisniji igrač, najkorisniji igrač finala, MVP All Star utakmice, trener godine i izvršni direktor godine.

Odrastao je u obližnjem French Licku u skromnim prilikama. Majka je radila dva posla kako bi uzdržavala Larryja i njegovih petoro braće i sestara, a sam Bird je kasnije govorio da ga iskustvo siromaštva motivira cijeli život. Roditelji su se razveli dok je bio u srednjoj školi, a otac, ratni veteran, počinio je samoubojstvo 1975. godine. Bird je košarku doživljavao kao bijeg od obiteljskih problema i već u srednjoj školi Springs Valley postao je lokalna zvijezda, s prosjcima preko trideset poena i dvadeset skokova po utakmici te je postao najbolji strijelac u povijesti škole.

Dobio je stipendiju za Indiana University kod trenera Boba Knighta, ali se nakon manje od mjesec dana povukao jer mu je prijelaz iz malog mjesta u veliki kampus bio previše nagao. Vratio se u French Lick, radio komunalne poslove i kratko pohađao lokalni koledž, a zatim se upisao na Indiana State University u Terre Hauteu. Tamo je odigrao tri sezone, vodio momčad do prvog nastupa u završnici NCAA turnira i do omjera 33 pobjede bez poraza, a 1979. je s Indianom State igrao u finalu protiv Michigan Statea i Earvina "Magica" Johnsona, u utakmici koja je postavila rekord gledanosti za studentsku košarku.

Izabran kao tek šesti na Draftu

Boston Celticsi izabrali su ga šestim izborom drafta 1978. godine, ali je Bird još jednu sezonu ostao na sveučilištu. U NBA je ušao u sezoni 1979–80. i odmah promijenio lice momčadi. Celticsi su ostvarili trideset i dvije pobjede više nego sezonu ranije, Bird je u prosjeku bilježio više od dvadeset poena i deset skokova, izabran je na All Star utakmicu i proglašen novakom godine. U Bostonu je vrlo brzo formirao legendarni visoki trio s Kevinom McHaleom i Robertom Parishem.

Tijekom osamdesetih Bird je bio jedno od glavnih lica lige. S Celticsima je osvojio tri naslova prvaka 1981., 1984. i 1986. godine, dvaput je bio MVP finala i triput zaredom najkorisniji igrač regularne sezone od 1984. do 1986. godine, što je uspio kao prvi igrač na svojoj poziciji. Dvanaest puta biran je u All Star momčad, devet puta u najbolju petorku lige i poznat je kao jedan od prvih krilnih igrača koji je sustavno koristio novu liniju za tri poena. Njegovo rivalstvo s "Magicom" Johnsonom i Los Angeles Lakersima obilježilo je više finalnih serija i cijelo desetljeće NBA košarke.

Kasniji dio karijere obilježili su problemi s petama i kronični bolovi u leđima zbog kojih je propuštao velik broj utakmica. Unatoč tome do kraja je ostao igrač koji je u prosjeku bilježio više od dvadeset poena, gotovo deset skokova i više od šest asistencija po susretu te je 1992. završio igračku karijeru. Iste je godine bio član američke reprezentacije koja je pod nadimkom Dream Team osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni, a Bird je zajedno s "Magicom" Johnsonom bio kapetan momčadi. U Naismithovu Kuću slavnih primljen je 1998. kao pojedinac te 2010. još jednom kao član Dream Teama.

Trener godine

Nakon umirovljenja Boston ga je angažirao kao posebnog asistenta u klupskoj upravi, a 1997. preuzeo je mjesto glavnog trenera Indiana Pacersa, iako ranije nije radio kao trener. Već u prvoj sezoni vodio je momčad do učinka 58 pobjeda i 24 poraza, tada najboljeg u povijesti kluba u NBA eri, te je proglašen trenerom godine. S Pacersima je osvajao naslov u diviziji i 2000. stigao do finala lige protiv Los Angeles Lakersa. Kasnije je postao predsjednik košarkaških operacija Pacersa, a 2012. proglašen je izvršnim direktorom godine. Iz te uloge povlačio se i vraćao, a danas djeluje kao savjetnik i konzultant kluba iz Indiane.

Birdovo nasljeđe potvrđuju brojke i priznanja. Njegov dres s brojem 33 umirovljen je u Celticsima i na Indiana Stateu, uvršten je na listu pedeset najboljih igrača povodom pedesete obljetnice lige i kasnije u momčad povodom sedamdeset i pete obljetnice. U Terre Hauteu je 2024. otvoren muzej posvećen njegovoj karijeri, s predmetima iz srednje škole, studentskih dana i NBA razdoblja te multimedijskim sadržajima.