Foto: Goran Mehkek / Cropix

SVAKA vlast ima svoje obavještajne afere.

Premijer Ivica Račan imao je paraobavještajno podzemlje, Franju Tureka i njegovu prezentaciju mreže stranih obavještajaca i domaćih novinara, pa čak i saborski igrokaz Vladimira Šeksa s prislušnim bubama od deset kuna.

Ivo Sanader imao je Joška Podbevšeka, ravnatelja POA-e koji je nakon velike afere smijenjen nakon što se otkrio da su njegovi agenti ispitivali novinare s kim se druži i što radi predsjednik Stjepan Mesić. A imao je i Tomislava Karamarka.

A sada, eto, Zoran Milanović ima svoju prvu aferu s tajnim službama.

Na Pantovčaku redovno stanje 

Otkriće Večernjeg lista o bivšem šefu SOA-e, mafijašima i nekim menadžerima Agrokora shvatio je toliko ozbiljno da je pozvao predsjednika Ivu Josipovića da održe zajedničku press konferenciju na Pantovčaku. Kao da je proglašeno izvanredno stanje.

A ono je zapravo sasvim redovno.

Nije bilo nezakonita djelovanja

Bivši obavještajci, policajci, mafijaši, menadžeri, novinari, političari, dužnosnici uhvaćeni su u mrežu praćenja i prisluškivanja, da bi na koncu premijer i predsjednik složno zaključili da nije bilo nezakonita djelovanja, te da je sustav jači nego prije.

Baš kao što su to govorili i njihovi prethodnici.

A sustav je, kao što se to sada vidi, šupalj, nedorečen, netransparentan, arbitraran te stoga trajno suspektan. Baš kao što je to bio godinama prije toga.

Svađa oko Buljevića

Premijer i predsjednik željeli su zajedničkim nastupom umiriti javnost i poslati poruku kako je sve pod kontrolom. Da bi Ivo Josipović u jednom trenutku opravdavao bivšeg šefa SOA-e Josipa Buljevića tvrdnjom kako to što kontaktira s mafijom ne znači da je mafijaš, već mu je to u opisu radnog mjesta, a Milanović na to skočio da je šef SOA-e državni dužnosnik i da se nema on što družiti s mafijom, već su za to zaduženi operativci.

Toliko o suglasju. Toliko o sustavu. Toliko o tome da je obavještajni aparat u sigurnim rukama.

Sjetimo se, nekada je i Franjo Turek bio nova politička uzdanica koja će konačno vratiti povjerenje u tajne službe. Pa su ga smijenili nakon afere s prezentacijom "obavještajno-medijske manipulacije s ciljem diskreditacije RH" u Uredu predsjednika.

Petračevi ljudi

Uzdanica je bio i šef Obavještajne službe Damir Lončarić, dok se nije problematizirala činjenica da je u prijateljskim odnosima s Hrvojem Petračem.

Nekad je uzdanica bio i Tomislav Karamarko, pa je u njegovu mandatu na čelu tajne službe Zagreb postao poprište obračuna balkanske mafije, dok se danas kao šef HDZ-a okružio ljudima iz paraobavještajnog podzemlja.

Uzdanica je bio i Josip Buljević, smijenjeni šef SOA-e, prethodno hvaljen kao profesionalac, pa čak i odlikovan od strane SAD-a, a sada uhvaćen u mreži kontakata s pripadnicima kriminalnog podzemlja.

A sada je nova uzdanica Dragan Lozančić, novi ravnatelj SOA-e, koji se već nalazi pod povećalom zbog činjenice da je osobni prijatelj premijera Milanovića, te još više zbog dvostrukog, hrvatskog i američkog državljanstva.

Trebamo li onda vjerovati Milanoviću, a naročito Josipoviću, da će sada sve biti u redu?

Da sada možemo imati povjerenja u sustav, u ljude, u stručni i građanski nadzor, u političke dužnosnike i njihove interesne mreže? I znači li to da iz tajnih službi ne smiju curiti informacije, ali iz DORH-a smiju?

Čemu dramatična presica?

Prva zajednička, te stoga i pomalo dramatična, press konferencija trebala je odaslati poruku da je sve pod kontrolom. No ako je to istina, čemu onda tolika pompa oko afere koja je zvučala bombastično, ali ustvari nije bila?

Zbog EU? Zbog građana? Zbog vlasti?

Premijer Milanović požalio se na početku današnje presice što nema priliku pričati o nekim uspjesima. O hrvatskim obveznicama ili o "samo" deset preostalih točaka europskog monitoringa. Međutim, mogao je isto tako s predsjednikom održati press konferenciju o prosvjedu mljekara.

Tek kad takvi problemi postanu tema izvanrednih zajedničkih presica šefa države i Vlade, počet ćemo vjedrovati da Hrvatska više nije "država slučaj".

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje