Nazovi Linića radi jamstva!

Foto: Fabio Šimićev, Zadarski list

U VLADI navodno, razmišljaju o smjeni Antona Kovačeva, dugovječnog predsjednika uprave HBOR-a. Kao povod za smjenu spominju 350 milijuna kuna uloženih u Centar banku koja je ovih dana otišla u stečaj. Ulaganja HBOR-a kroz duže su razdoblje popravljala bilancu Centar banke i davala dojam sigurnosti i pouzdanosti koji je, pokazalo se, bio posve lažan. Država je tome dodala i 50 milijuna kuna isplaćenih putem FGS-ova, što je pomoć koju je Centar banci isposlovao Slavko Linić, ministar financija i predsjednik Nadzornog odbora HBOR-a. "Birajte, hoćete li platiti 500 milijuna kuna štednje ili ćete s 50 milijuna kuna pokušati spasiti banku.", izjavio je tada Linić plašeći javnost skupom sanacijom iz proračuna. Financijski stručnjaci, međutim, tvrde da je država pogriješila financirajući tu malu banku u stopostotnom privatnom vlasništvu, i to u vrijeme dok prodaje svoju - HPB. Tvrde da je Linićevo širenje panike bilo neopravdano, jer se 500 milijuna kuna osigurane štednje neće isplatiti iz državnog proračuna već iz Fonda osigurane štednje u kojem su akumulirana sredstva banaka. Izravno na teret hrvatskih poreznih obveznika, međutim, ide onih "Linićevih" 50 milijuna kuna kojima je država pokušala spasiti Centar banku, klijentelistički povezanu s raznim strukturama unutar Kukuriku koalicije...

Zašto ne razmišljaju o smjeni Linića?

Zašto, onda, u Vladi ne razmišljaju o smjeni Slavka Linića, ministra upletenog u korupcijski skandal o kojem USKOK i dalje šuti, umjesto što žele žrtvovati HDZ-ovca Antona Kovačeva, inače lojalnog svim dosadašnjim vladama.

Štoviše Linića se niti ne poziva na odgovornost, iako mu to nije prvo "spašavanje" tvrtki  u privatnom vlasništvu novcima poreznih obveznika.

Najveći takav skandal zacijelo su državna jamstva Viktoru Lencu, riječkom brodogradilištu koje je otišlo u stečaj 2003. g. s dugom od 102 milijuna eura. Iako se još 2001. znalo da brodogradilištu prijeti bankrot, vlada čiji je potpredsjednik za gospodarstvo bio Slavko Linić, "V. Lencu" u 2002. osigurala je jamstva od 70 milijuna dolara. Novac iz proračuna tada je otišao u džepove privatnih vlasnika brodogradilišta čije su tvrtke imale sjedišta u Liberiji i Wyomingu, a među kojima je bio i Linićev prijatelj Damir Vrhovnik, predsjednik uprave "Viktora Lenca". U isto vrijeme Linić je odbijao dati jamstva državnom "Jadroplovu" jer mu je na čelu bio Zvonko Toula koji je DORH-u prijavio malverzacije u brodogradnji u koje je bio umješan i Vrhovnikov "Viktor Lenac". Prijava Zvonka Toule u DORH-u nije riješena punih 13 godina. U ladici Mladena Bajića od 2007.g. stoji i Toulina prijava protiv Slavka Linića zbog "nesavjesnog postupanja  prilikom odobravanja državnih jamstava".

Linić spašavao i dugogodišnjeg prijatelja Ježića

SDP se tek vratio na vlast, a Slavko Linić već se zatekao u spašavanju tvrtke svog drugog prijatelja iz Rijeke, Roberta Ježića. U ožujku 2012., nepunih godinu dana prije stečaja Ježićev je DIOKI prodao svoj udio u željezničkom kolosijeku na zagrebačkom Žitnjaku državnom poduzeću HŽ Cargo. Visoka cijena od 17,4 milijuna kuna za "slijepi kolosijek" u industrijskoj zoni iz koje su iselili gotovo svi nekadašnji korisnici transportnih usluga: Petrol, Ina, MOL, Janaf, dok je DIOKI zatvorio pogone, bila je sumnjiva čak i državnom odvjetništvu. No, od trenutka kada je DORH pokrenuo izvide o toj transakciji, pa sve do danas, službena istraga nije pokrenuta. Godinu dana nakon ugovora s DIOKI-jem o kupovini željezničkih kolosijeka, navodno potrebnog radi širenja prometa, HŽ Cargo nalazi se također pred stečajem od kojeg ga može spasiti samo hitna privatizacija. Promet mu je bitno opao, lanjski gubici veći su od 240 milijuna kuna, a u prvom kvartalu ove godine iznosili su 52 posto temeljnog kapitala čime je tvrtka i formalno stekla uvjete za stečaj. No, zašto je vlada novcem ugrožene državne tvrtke s 3000 radnika pokušala spasiti privatno poduzeće s pet puta manje zaposlenih? Neki smatraju da odgovor zna samo Slavko Linić. S Ježićem je dugogodišnji prijatelj, od njega je kupio i lijepu 12- metarsku jahtu kojom kao ministar krstari po Jadranu. U mandatu Račanove vlade u kojoj je Linić vodio gospodarstvo, Ježić je započeo s kupovinom DIOKI-ja dovršenom u mandatu Ive Sanadera. Danas je poznato i kako.

Slavko Linić stajao je i iza jamstva turskom Caliskanu koji je jedno vrijeme figurirao kao kupac DIOKI-ja, a potom se povukao zajedno s pet milijuna eura državnog jamstva. U kolovozu prošle godine, nakon traumatičnih prosvjeda radnika DIOKI-ja, vlada je dala državno jamstvo u korist Zagrebačke banke za avansno plaćanje turskog investitora "Caliskan Komur" u visini pet milijuna eura, kako bi se isplatile zaostale plaće radnicima tvrtke koju je do bankrota doveo Robert Ježić. Jamstvo je izdano na temelju ponude Caliskana o preuzimanju DIOKI-ja i pokretanju proizvodnje u DINA Petrokemiji, pa je vlada, nakon što je ono aktivirano, protiv Caliskana pokrenula tužbu. Caliskan proizvodnja, naime, uopće nije zanimala.

Prije sklapanja ugovora s turskom tvrtkom, Slavko Linić uvjeravao je javnost kako je riječ o "ozbiljnom i provjerenom investitoru", premda se Caliskan nije bavio petrokemijskim biznisom već je posjedovao manje ugljenokope u Turskoj. O ozbiljnosti Caliskana govori činjenica da u DIOKI nije uložio ni eura iznad jamstava koje mu je dala hrvatska država. Tim su novcima kupili udio u DIOKI-jevoj tvrtki Adriaoil SpA sa sjedištem u Milanu koja se uopće nije bavila proizvodnjom nego trgovinom, a prema DIOKI-ju je imala visoka potraživanja.

U javnosti su se pojavile sumnje da iza turskih investitora zapravo stoji Robert Ježić koji iza kulisa prebija međusobna potraživanja svojih tvrtki i čisti račune u inozemstvu s kojih je svojedobno isplatio mito bivšem premijeru Ivi Sanaderu.

Tko zna je li s tih računa Ježić plaćao samo Sanadera, ili se tu i tamo znao odužiti i drugim političarima koji su mu pomagali na putu do zvijezda?
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara