Bandić otvara proces deračanizacije SDP-a
MILANU BANDIĆU se proteklih godina moglo štošta toga zamjerati, ali ne i nedostatak hrabrosti. Barem se takav dojam ovih dana stječe na njegovoj iznenadnoj odluci da uđe u utrku za čelništvo SDP-a, što može biti najriskantniji potez njegove političke karijere.
Svojim nastojanjem da dođe na čelo najveće hrvatske oporbene stranke, zagrebački gradonačelnik riskira godinama stjecan politički kapital. Mnogi su već i samu odluku da se uključi u utrku protumačili kao znak slabosti, odnosno kao strah da njegova dosada neupitna zagrebačka stranačka "baza" sve više koketira s "nekim novim klincima", odnosno da bi se utrka za čelništvo SDP-a mogla iskoristiti kao uvod za rušenje jednog od najživopisnijih, ali i najkontroverznijih hrvatskih političara.
Stoga je bilo zanimljivo gledati današnje Bandićevo gostovanje u emisiji "Kontakt" u kojoj je nastojao objasniti zašto se odlučio na tako opasan, ali i potencijalno isplativ pothvat.
Bandić je u svom prepoznatljivom stilu - kojeg pristaše vole nazivati odlučnošću, a protivnici bahatošću - objasnio kako je došao do zaključka kako će upravo on, ukoliko dođe na čelo SDP-a, toj stranci donijeti izbornu pobjedu.
Ta računica, dakako, nije bez osnove. Bandić je u prošlosti pokazao sposobnost da čini ono što se nekada činilo nemogućim - dovođenje HDZ-ovog glasačkog tijela u SDP-ov tabor. U Zagrebu je stvorio ono što mnogi nazivaju privatnim feudom, ali i jednu od najefikasnijih stranačkih, odnosno političkih mašinerija u ovom dijelu svijeta. Konačno, za razliku od mnogih političara iz svoje stranke, itekako je sposoban naći zajednički jezik s "malim čovjekom" o kojemu će, na kraju krajeva, i najviše ovisiti ishod sljedećih izbora.
Ukoliko bi se Bandić, sa svojom reputacijom, ali i neospornim organizacijskim i populističkim sposobnostima, pokušao na nacionalnoj razini ponoviti svoje izborne uspjehe s gradske razine, SDP bi bez svake sumnje izgubio dio glasova, ali bi dio glasova i dobio. Bandić kao predsjednik bi glavnoj oporbenoj stranci pružio mnoge prilike na koje barem dvoje njegovih protukandidata - Željka Antunović i Tonino Picula - ne mogu računati.
Bandićeva kandidatura se također može koristiti činjenicom da građani, odnosno birači, žele promjene. Zagrebački gradonačelnik, iako je daleko duže u politici, odnosno daleko duže dijelu javnosti ide na živce nego što je to slučaj s Zoranom Milanovićem, sebe može s koliko-toliko uvjerljivosti predstaviti kao lice promjena. On također uz ne baš previše truda može dati i pozitivan "spin" svojoj reputaciji "šerifa", odnosno prikazati se kao "slobodni strijelac", odnosno buntovnik protiv nesposobnog, hladnog i od običnog naroda otuđenog političkog establishmenta kojemu pripadaju i njegovi stranački protivnici.
Međutim, jedan od problema za Bandića se krije i u činjenici da prije dolaska na čelo SDP-a on mora dobiti upravo kakvu-takvu podršku tog istog stranačkog establishmenta. Mnogi u SDP-u vole status quo, i neskloni su "novom šerifu", čak i ako će zbog toga još četiri godine ostati u oporbi.
Bandić je zato u studiju povukao potez koji se smatra možda čak i riskantnijim od samog ulaska u utrku za čelništvo stranke. Nastojeći osvojiti dio delegata najavio je novi način vođenja stranke, odnosno promjenu statuta kojeg je nazvao "polupredsjedničkim". Time je nastojao oduzeti argumente svima koji tvrde da će SDP voditi na isti način na koji vodi Zagreb, a zalaganjem za decentralizaciju stranke, odnosno njenom transformacijom u federaciju SDP-ovih lokalnih "mašinerija" mnogim SDP-ovskim čelnicima natuknuo da pod njegovim vodstvom mogu ostvariti ambicije koje su dosada bile zatomljene.
Taj potez dolazi u prilično opasnom trenutku, s obzirom da predstavlja najeksplicitniji raskid s praksom svog nedavno preminulog šefa Ivice Račana, odnosno kritiku SDP-ovog čelnika kojega se posljednjih mjesec dana intenzivno, a ponekad i s dosta neukusa i licemjerja, kovalo u zvijezde kao genija s čijeg puta se ne smije skrenuti ni po koju cijenu.
Međutim, netko je trebao reći da je era Ivice Račana završena, te da SDP, želi li preživjeti, mora okrenuti novu stranicu, čak i ako to znači "deračanizaciju". Možda je za SDP, a i za ostatak Hrvatske, dobro što je tu neugodnu dužnost obavio upravo Milan Bandić.
Dragan Antulov