Evo što djeca u školama jedu za 10 kuna

Piše: Matea Čelebija

08:25, 11. veljače 2023.

Evo što djeca u školama jedu za 10 kuna — Foto: Čitatelji Indexa

Tekst se nastavlja ispod oglasa

USVAJANJEM odluke o kriterijima i načinu financiranja, odnosno sufinanciranja troškova prehrane, svim osnovnoškolcima je od ovog polugodišta omogućen "besplatan" obrok, za koji Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdvaja 1.33 eura (10 kuna) dnevno po učeniku. Naravno, nije to novac Ministarstva niti vlade Andreja Plenkovića, već je to novac hrvatskih građana koji pune hrvatski proračun.

Ova odluka je, prema svemu sudeći, zatekla brojne škole u Hrvatskoj s malim kapacitetima blagovaonica i radnika u kuhinji, koje se sada suočavaju s porastom broja djece na užini. Uz to, glavni je cilj ove odluke omogućiti djeci što kvalitetniji obrok, no mnogi se roditelji žale na užine koje se nerijetko sastoje od šnite kruha s namazom ili šnitom salame i čaja što nikako ne može koštati 1.33 eura ili 10 kuna.

Gotovo 300.000, odnosno 96 posto osnovnoškolaca konzumiralo je u siječnju pet milijuna obroka, za što će biti izdvojeno više od 6.5 milijuna eura, izvijestilo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Kako bi raspodjela novca za obroke bila dosljedna, iz Ministarstva su naveli da su sva neutrošena sredstva osnivači dužni odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, vratiti na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.

> Šaljite nam na desk@index.hr što vaša djeca jedu u školi, navedite koja škola je u pitanju i gdje se nalazi.

Što kažu ravnatelji?

U razgovoru s nekoliko ravnatelja osnovnih škola u Hrvatskoj doznali smo da se i drugim školama uvođenjem ovog sufinanciranja povećao broj djece na užini pa im sada nedostaje osoblja za pripremu hrane.

Brojne škole u Hrvatskoj traže od Ministarstva odobrenje za zaposlenje dodatnih radnika u kuhinji

"Što se tiče broja osoblja za posluživanje i pripremanje hrane, da bi se poštovao Pedagoški standard za osnovne škole, nedostaje jedna kuharica na pola radnog vremena. Čekamo najavljenu suglasnost MZO-a za odobrenje zapošljavanja još jedne kuharice na pola radnog vremena, čime bi se Pedagoški standard za osnovne škole poštovao.

Škola ima dovoljno mjesta u blagovaonici, imamo dovoljno posuđa i pribora. Najveći izazov predstavljaju zamjene kod bolovanja ili ostalih prava koja djelatnici imaju prema kolektivnim ugovorima jer je gotovo nemoguće pronaći zamjenu za kuharicu, s obzirom na to da se radi o kratkim zamjenama", kazao nam je Marin Divić, ravnatelj Osnovne škole Lotrščak iz Zagreba.

"Glavni problem nam je nedostatak osoblja"

Goran Lesjak, ravnatelj Osnovne škole Mihaela Šiloboda u Samoboru, također nam je ukazao na logističke probleme u organizaciji prehrane, ali i drugim tehničkim poslovima u školi.

"Glavni problem je nedostatak osoblja jer naše matično ministarstvo godinama uskraćuje i ne odobrava zahtjeve za spremačice, domare i kuharice. Također, plaće tehničkog osoblja su jako niske i rijetko tko želi raditi u školi za te novce.

Naša škola je vrlo specifična po tome što u zadnjih desetak godina ima u postotku najveći rast broja učenika na području grada Samobora. Iz male seoske škole postali smo srednje velika škola s preko 300 učenika", kaže.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Istaknuo je da je Samobor sve više prepoznat kao grad za obitelj, a da se nakon potresa od prije dvije godine te tijekom pandemije proces naseljavanja grada još više ubrzao pa zbog toga imaju velikih prostornih problema.

"Škola smo koja još uvijek radi u jednoj smjeni, ali samo zahvaljujući seljenju razreda razredne nastave iz matične škole u područne škole. Imamo tri područne škole u kojima se nakon što smo ih uredili i moderno opremili također ubrzano povećava broj učenika.

Učenici su uglavnom zadovoljni vrstom hrane, jedino bi oni iz viših razreda bili sretni kada bi porcije bile veće. Među roditeljima imate onih koji nas jako hvale i zadovoljni su, ali ima i onih kojima ništa nije dobro. Nije lako zadovoljiti svačiji ukus, ali trudimo se da većina bude zadovoljna", kazao nam je ravnatelj.

"Djeca su izbirljiva"

Sonja Martinek iz Osnovne škole Ivana Rangena iz Kamenice kod Lepoglave kaže da nemaju relevantne podatke o zadovoljstvu učenika i roditelja te da planiraju provesti anketu, ali da se isto tako "stječe dojam da roditelji žele više kuhane hrane za svoju djecu, što je suprotno onome što žele njihova djeca".

"Velik dio djece je jako izbirljiv oko hrane, a najslabije jedu variva te slabo jedu salate. Naravno, ne možemo generalizirati", rekla nam je Martinek.

Našli rješenje - dva puta tjedno naručuju obroke iz lokalnog restorana

Ana Bačić, ravnateljica Osnovne škole Vidikovac u Puli, kaže da pretpostavlja da je ideja ove odluke bila topli obrok, što se kosi s normativima i smjernicama o prehrani zato što ih većina škola može poslužiti od 9:30 do 10 ili od 10:30 do 11 sati. Kaže da je to period kada bi se trebao jesti mliječni obrok, odnosno doručak.

"Naša je škola velika i kod nas se iza deset sati kuha 150 obroka za produženi boravak. Škole su se prilagodile kako su mogle, ovisno o broju kuhinja, a ključni problem je nedostatak kuhara.

Velik problem je i što je u Istri kao turističkoj regiji teško naći kuhare koje mi tražimo jer imamo stalne sezonce koji će tijekom zime biti kod kuće za isti iznos i čekati ljeto za rad. Naši su planovi suzdržani. Tražimo kuhara, ali smo svjesni da do toga možda neće doći pa smo našli kompromisno rješenje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema smjernicama i normativima, u periodu doručka trebao bi se jesti mliječni obrok. Zajutrak bi dijete ujutro prvo trebalo pojesti kod kuće i onda doručkovati u školi, a mediji i nestručne upute doveli su do zaključka da bi to trebao biti kuhani obrok", kaže Bačić.

Rješenje ove škole je dostava tjestenine iz lokalnog restorana dva puta tjedno, dok su druga dva dana na jelovniku mliječni obroci, a petkom pizza.

U školi Vidikovac ima 645 djece, a ravnateljica kaže da su zbog organizacije prehrane proveli ankete koje su pokazale da 20 posto djece neće jesti u školi, no da se sad taj postotak smanjio.

Kaže i da su unutar iznosa od 1.33 eura te ako je sendvič, primjerice, jeftiniji od tog iznosa, u jelovnik stave jogurt. Isto tako, cijena tjestenine varira ovisno s čim je spremljena pa ponekad prijeđe iznos od 1.33 eura, ali to kompenziraju sljedećim jeftinijim obrokom. Od roditelja ne traže nadoplatu.

Što se tiče povećanja kapaciteta učenika na užini, kaže da su ih raspodijelili u dvije skupine te da su vanjske klupe uredili i unijeli u unutarnji prostor gdje učenici jedu.

"Pomalo nabavljamo dodatni pribor za kuhanje i idemo k tome da ovdje kuhamo obroke. Potrebno je imati sve duplo i dovoljno vremena za oprati sve to posuđe između dvije užine. Zato nam je potrebna još jedna spremačica", kaže Bačić.

Roditelji se žale

Primjedbi roditelja ima od svuda, a mama jedne učenice osnovne škole iz Medulina kazala nam je da njezina kći od ovog polugodišta oskudnije jede u školi pa često kući dođe pregladnjela.

"Prije su imali kuhano, a sada dobivaju pretežito pekarske proizvode. Moja kći ne jede skoro uopće, možda jednom tjedno nešto pojede. Radije bih plaćala pa da znam da će jesti. Nisam vidjela da je netko zadovoljan ovim, možda jesu oni koji do sada nisu plaćali užinu pa im je ovo sada u redu. Ja to razumijem i jesam za besplatnu užinu svima, ali ne na ovakav način. Uostalom, škola ima kuhinju, ne razumijem zašto ne bi djeci skuhala obrok", ispričala nam je.

Nutricionistica o prehrani u OŠ u Medulinu: Obroci su nutritivno slabi

Nutricionistica Diana Gluhak Spajić profesionalno se bavi prehranom u osnovnim školama i vrtićima kroz međunarodni sustav Healthy Meal Standard, a za naš je portal analizirala jelovnik iz osnovne škole u Medulinu, na koji su se žalili pojedini roditelji učenika te škole.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ponedjeljak: sendvič sir, salama i svježe kuhani čaj

"Potrebno je vidjeti kakav je kruh. On bi trebao biti polubijeli ili integralni, znači punozrnati ili raženi. Sir bi trebao biti pravi sir, a ne zamjena, dok bi šunka na 100 grama trebala imati 15 grama proteina. Proizvodi bi, naravno, trebali biti bez pojačivača okusa", kaže nutricionistica.

Utorak: čokoladni namaz i čokoladno mlijeko

"Katastrofa. Nikada ne treba kombinirati dvije čokoladne namirnice. Dakle, u ovom slučaju imate čokoladno mlijeko koje sadrži dodane šećere i onda čokoladni namaz kojemu je prvi sastav šećer. Nema proteina, nema kvalitetnih masti, već samo brzi ugljikohidrati koji djecu napucaju šećerom. Ovakav obrok je nutritivno vrlo siromašan, a energetski dosta jak. Za djecu nikako nije dobar", kaže.

Srijeda: burek sa špinatom i sirom i svježe kuhani čaj

"Ovo je dosad najbolji obrok i premda se radi o pekarskom proizvodu, u njemu se nalaze sir i špinat. Burek ne treba otpisati kao u potpunosti loš obrok. On može biti dobar, ali ga ne treba davati prečesto, primjerice, jednom u dva tjedna. Umjesto čaja dobro bi bilo poslužiti i tekući jogurt i voćku", komentirala je.

Četvrtak: sendvič, sirni namaz i sok

"Sirni namaz je bolja varijanta nego mliječni namaz, međutim ne zna se kakav je sok, je li na razrjeđivanje ili prirodni. U svakom slučaju bi trebao biti prirodni. Naime, sokovi na razrjeđivanje i oni gazirani imaju jako malo udjela voćnog soka, a ostalo su voda, bojila, dodani šećer ili sladila.

Uostalom, to je sve preslabo i nije dovoljno za djecu u rastu i razvoju. Redovna nastava treba se podijeliti na učenike od prvog do četvrtog te na one od petog do osmog razreda jer postoje jasne smjernice koje upućuju na to kako nutritivno za određenu dob treba izgledati obrok i koliko treba biti energetski jak", kaže nutricionistica.

Petak: potkova s džemom i voćem

"Potkova se nikako ne bi trebala naći na školskom jelovniku, a žalosno je da se voće na jelovniku nalazi samo jednom tjedno. To bi za odgojno-obrazovnu instituciju trebalo biti nedopustivo. Istra pogotovo ima OPG-ovaca koji proizvode voće i povrće, a škole se mogu s njima povezati. Ne razumijem zašto je voće jednom tjedno na jelovniku", kaže Gluhak Spajić.

"Kuhani obroci su i isplativiji od pekarskih proizvoda"

Istaknula je i da bi mliječni proizvodi poput mlijeka i jogurta trebali biti ponuđeni svaki dan te da su gotovi proizvodi neisplativi za školu u usporedbi s kuhanima.

"Dodala bih i da se radi o vrlo skupim obrocima, poput bureka i potkove, a kada biste izračunali je li povoljnije kupiti potkovu ili skuhati gulaš s palentom, zaključili biste da je kuhani obrok povoljniji", kaže.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gluhak Spajić ističe da joj se javlja jako puno ravnatelja koji traže savjet jer od njih godinama nitko nije tražio da se bave prehranom te im je u ovako kratkom roku teško napraviti neku veću prilagodbu.

"Nitko ih za prehranu desetljećima ništa nije pitao. U većini kuhinja u koje ulazim nalaze se prastari strojevi stari i po četrdeset godina, to su kuhinje koje nikada nisu mijenjane. Sve to izgleda žalosno, a radi se o državnim institucijama. Mnoge škole nemaju predviđena sredstva za renovaciju kuhinje i zapošljavanje novih radnika. Znanost o hrani je znanost za sebe i ravnateljima treba pružiti ruku i pomoći za dobrobit djece", zaključila je.

Škola se žali na naglo povećanje broja učenika koji jedu u školi

Iz škole u Medulinu, koja, uz matičnu, ima još tri područna odjela te sveukupno 549 učenika, kažu da osim školske marende pripremaju i obroke za sve korisnike produženog boravka u vidu ručka i užine, a ističu da imaju poteškoće uzrokovane nejednakim uvjetima u matičnoj školi i područnim odjelima, odnosno nedostatkom kuhinja, blagovaonica i osoblja.

Kažu da im se nakon uvođenja ove odluke povećao broj korisnika školske prehrane za gotovo 80 posto pa su organizirali program školske prehrane najbolje što su mogli u danim uvjetima.

S obzirom na to da pojedini roditelji smatraju da je cijena užine koju dobivaju njihova djeca u školi znatno manja od 1.33 eura, upitali smo medulinsku školu kako to komentira.

"Suhi obroci su 'najskuplji' obroci i trudimo se da djeci ponudimo unutar 1.33 eura nutritivno što bolju prehranu. Mi bismo bili najsretniji kada bismo mogli djeci skuhati pravu domaću maneštru, variva i juhe, tjesteninu koju su najbolje prihvaćali, cjenovno bi nam to bila možda i isplativija opcija, ali nažalost trenutno nemamo mogućnosti za takvo što.

Trenutno smo u planiranju modaliteta osiguravanja kuhanog obroka, odnosno marende, barem dva dana u tjednu u smjenama. Školska prehrana za sve je hvale vrijedna ideja. No to je dugotrajan i kompliciran proces i smatramo da je ovo tek prvi korak.

Ovisno o startnim pozicijama i uvjetima, za neke škole je to bio korak unazad, a za neke korak naprijed. No sigurni smo da će ustrajnošću, radom, a ponajviše ulaganjem države u škole i obrazovni sustav uopće, biti na zadovoljavajućoj razini za sve", poručuju iz škole.