Foto: Dragan Matić (Cropix)

AKO SE SDP ispričao zbog Milana Bandića, treba li se i HDZ ispričati zbog Ive Sanadera? Bilo bi to sasvim logično. Vodstvo SDP-a jedva je dočekalo riješiti se Bandića, a čelništvo HDZ-a promptno je i bez imalo kajanja izbacilo Sanadera iz stranke.

Vijećnici SDP-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini osjećaju se "obmanuti", ispričavaju zbog "slijepe političke poslušnosti", pa čak i zbog "loše informiranosti" u vezi donošenja urbanističkih planova tijekom Bandićeve vladavine. Ne podsjeća li to na isprike koje HDZ-ovci serviraju dok opravdavaju svoju ulogu u Sanaderovoj vlasti? "Nismo znali", "nismo htjeli, ali smo morali", "bili smo prevareni i izigrani".

Demagogija ili odgovoran čin?

Ono što je prošlog tjedna učinila Mirela Holy u ime kluba vijećnika SDP-a u Gradskoj skupštini može se tumačiti dvojako: kao jeftina demagogija i napad hrabrosti nakon Bandićeva odlaska ili kao odgovoran čin koji bi mogao postaviti nova mjerila na političkoj sceni.

Prvo kritike. Ispriku je možda trebao izgovoriti sam Zoran Milanović, kao čelnik koji je amenovao usvajanje GUP-a, zajedno sa spornim projektom Cvjetni prolaz. Omogućio je kvorum u Gradskoj skupštini i tako izašao u susret Bandiću i ljudima koji su najviše profitirali od tog urbanističkog plana. SDP je pritom ignorirao peticiju sa šezdesetak tisuća potpisa Zagrepčana, zanemario je kritike javnosti, upozorenja novinara i stručnjaka, pa čak i argumente HNS-a koji je bio protiv usvajanja takvog GUP-a. Nije bio slučajno "obmanut" ili "loše informiran", bila je to svjesna i proračunata odluka.

Prevrtljivost najgora u politici

Premda se znalo da se Milanovićeva struja u skupštini protivi ovakvom GUP-u - zbog čega su prvi puta spriječili njegovo izglasavanje - u demonstraciji "slijepe političke poslušnosti" on je u drugom navratu ipak prihvaćen. Sada kad je oko Varšavske ulice nastao pravi skandal s policijom i prosvjedima - i nakon što Bandić više nije šef zagrebačke organizacije - vijećnici SDP-a posuli su se pepelom, priznali grešku i najavili da će popraviti štetu.

Prevrtljivost je najgora stvar u politici. SDP se ispričava zbog onoga što je mogao spriječiti prije više od dvije godine, ali je zahtjeve javnosti kojoj sada izlazi u susret uredno svjesno trampio za mir u stranci. Treba li prihvatiti takvu ispriku? Treba li joj vjerovati?

Dajmo isprici šansu

No, budući da u ovakvoj politici nema puno sličnih isprika (zapravo, ne sjećamo se ni jedne), ipak bi ovoj isprici trebalo dati šansu. I možda iskoristiti kao presedan, novo mjerilo za daljnje ocjenjivanje postupaka velikih stranaka.

Ivica Račan nikad nije imao potrebu ispričati se zbog komunističke vladavine, naglašavajući da je on radio na njegovu rušenju i da je većina "komunjara" prebjegla u HDZ. Ivo Sanader nikad se nije ispričao zbog vladavine Tuđmanova HDZ-a, ali je zato tiho kompenzirao štetu: odrekao se Tuđmanovih, digao ruke od Bosne, pacificirao desnicu, prestao koketirati s ustaštvom, surađivao s Haagom, otvorio se Europi... Sada je, pak, došao red na Jadranku Kosor. A ona bi imala više nego dovoljno razloga da se građanima ispriča zbog Sanaderove vladavine.

Je li Kosor progledala?

Ne samo zato što je u njoj aktivno sudjelovala - čak i više od Milanovićevih junoša u zagrebačkoj organizaciji - već i zato što se ona sa Sanaderom obračunala puno brutalnije nego Milanović s Bandićem. Ako je deset godina bila "obmanuta i loše informirana", ako je robovala "slijepoj političkoj poslušnosti", sada se čini da je progledala. Njezinih osam mjeseci mandata obilježeno je obračunom sa Sanaderovim nasljeđem: s koruptivnom vladavinom, opljačkanim javnim poduzećima, s desetinama štetnih odluka, s mutnim dealovima, a o ponižavanju i sabotiranju od strane bivšeg premijera da se i ne govori.

Sanader je Hrvatskoj učinio ono što je Bandić napravio Zagrebu. Pretvorio je u privatnu prćiju kojom vladaju ortaci i podanici, umotao je u mrežu korupcije, kriminala, samovolje i bezvlašća. Pa ako je GUP bio dobar povod za SDP-ovu ispriku, Kosor bi mogla pronaći barem desetak sličnih. Ili neka zamoli Vladimira Šeksa da navede makar jedan.

Ona Sanaderova presica u središnjici HDZ-a bila je dovoljna da ga se najuri iz stranke, pa sigurno onda postoji barem još jedan razlog da ga se njegovi bivši kolege javno odreknu. Da građanima koji proklinju Sanadera daju barem jednu zadovoljštinu. Da političarka koja je tako slijepo služila predsjedniku HDZ-a, koja se zaklinjala da će ići njegovim stopama, dokaže da se promijenila. Ako je SDP-ovcima bilo lako ispričati se sad kad Bandić više nije njihov član (iako je ostao gradonačelnik), onda bi HDZ-ovcima trebalo biti još lakše. Sanader nije više apsolutno ništa: ni premijer, ni počasni predsjednik, ni član. Baš ništa. Pa ako se Papa Benedikt XVI mogao ispričati žrtvama svećeničkog nasilja u Irskoj, zašto se ne bi Jadranka Kosor mogla ispričati žrtvama Sanaderove vladavine?

Nema sumnje da su Mirela Holy i Jurica Meić, jedini SDP-ov vijećnik koji je digao ruku protiv ovakvog GUP-a, a sada se nalazi na dužnosti predsjednika Kluba vijećnika, bili iskreni u svojoj isprici. Oni su znali što njihova stranka čini, zašto to čini i u čijem interesu. Meić danas tvrdi kako se nisu ispričali zbog Bandića, već zbog samih sebe.

Ako je to točno, bi li Jadranka Kosor u sličnoj situaciji imala snage učiniti isto? Ne samo ispričati se zbog Sanadera, nego i zbog sebe i svih drugih HDZ-ovaca koji su aktivno sudjelovali u takvoj vlasti, podržavali je, opravdavali? Ne mora čak ni biti iskrena.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje