KADA putujemo, jedna od najvažnijih odluka svakog dana je u koji restoran sjesti i što pojesti. A s obzirom na to da je većina nas na putovanju ili odmoru otprilike tjedan dana, jednostavno nema mjesta za prosječnu hranu. Još je teže kada je hrana skupa, neautentična ili - u svijetu tako raznolike kuhinje - jednostavno dosadna. Drugim riječima, nema gore nego kada ste na putovanju i završite u restoranu koji je turistička zamka, piše HuffPost.

Kakvi su to restorani?

Prema studiji tvrtke PhotoAiD, tri glavna kriterija koja neko mjesto čine turističkom zamkom su cijene više od prosjeka, sadržaji prilagođeni turistima i nedostatak kulturne autentičnosti. No, te karakteristike nisu uvijek očite na prvu, pa je HuffPost zatražio mišljenje stručnjaka za turizam i chefova.

Stručnjakinja za odnose s javnošću Taryn Scher turističku zamku smatra "mjestom koje se puno reklamira, ali zapravo nema okuse koji bi to potkrijepili". Nažalost, to može uključivati i poznate institucije. "Postoje restorani s dugom tradicijom koji žive od stare slave. Neka od tih mjesta su čak i ona za koja želite reći da ste ih posjetili, čak i ako je hrana drugorazredna", rekla je. 

Slastičarka Claudia Martinez i natjecatelj emisije "Top Chef" Hector Santiago smatraju da je namjera ono što definira turističku zamku. "Za mene je to mjesto koje priprema ono što pretpostavlja da bi putnik želio jesti", objasnio je Santiago. 

Zbog svega toga, gotovo 70% putnika koje je anketirao PhotoAiD reklo je da je posjet turističkoj zamci umanjio njihov cjelokupni doživljaj putovanja. Zato je dobro imati na umu ovih šest znakova upozorenja da bi restoran mogao biti zamka za turiste.

1. Agresivno privlačenje gostiju

Čuvajte se glasnog, previše entuzijastičnog dočeka, počevši od uređenja. Scher upozorava da su "tematska mjesta koja su pretjerano kičasta ili bilo koji bar na plaži prekriven novčanicama vjerojatno turističke zamke".

Okan Kizilbayir, chef kuhinje u The Ritz-Carltonu, o svojoj domovini kaže: "U Turskoj, umjesto blještavih i glasnih ulaza, postoje domaćini s jelovnikom u ruci koji će vas neprestano nagovarati da uđete i obećavati veliki popust".

Chef i vlasnik restorana The Alden, Jared Hucks, slaže se da su zaposlenici koji očito pokušavaju namamiti prolaznike najočitiji znak za uzbunu. "Izbjegavam sva mjesta na glavnim rutama s jelovnicima na više jezika postavljenim ispred restorana", rekao je. Još je gore ako je spomenuti višejezični jelovnik plastificiran i ima slike hrane, smatra Talijan Pier Premoli, izvršni chef restorana Pricci. 

2. Lokacija

Teško je odoljeti praktičnosti, pogotovo kad ste cijeli dan hodali i želudac vam kruli. Ali blizina glavnih atrakcija obično znači velike gužve i visoke najamnine koje si "lokalna mjesta ne bi mogla priuštiti osim ako ne hrane desetke tisuća posjetitelja tjedno", rekla je Scher.

Kako ističe Martinez, "veliki restorani s više od 200 mjesta, obično u središtima gradova", upućuju na korporativno vlasništvo. "Želim biti sigurna da moj novac ide ljudima koji se trude ponuditi svoju lokalnu kuhinju - a ne masovnim korporacijama ili turističkim zamkama koje kupuju već pripremljenu hranu", rekla je.

3. Veličina je važna

Još jedan primjer da veće nije uvijek bolje jest veličina jelovnika. Jedna od stvari koje smetaju Kizilbayiru je previše stavki na jelovniku. To je dokaz da restoran vjerojatno ne kuha sezonski ili autentično. Ogroman jelovnik također povećava vjerojatnost da će biti prilično nemaštovit.

Unutar tog velikog jelovnika, "pazite na previše prženih predjela", rekao je Premoli. Jelovnik bogat prženom hranom znači da je restoran dao prednost hrani koja je smrznuta, jeftina i brza za pripremu. "Pripazite i na ponavljajuće kombinacije sastojaka i velike dostavne kamione za smrznutu hranu parkirane tamo ujutro", dodaje.

4. Predvidljivi deserti 

Kao slastičarka, Martinez zna prepoznati turističke zamke po njihovoj ponudi deserata. "Klasični cheesecake, čokoladni lava-kolač... to se obično ne radi u restoranu", podijelila je. Savršeno narezani kolači također su znak masovne proizvodnje. "Ako su deserti izloženi ili imaju slike na jelovniku, pogotovo u restoranu s više od 200 mjesta, to obično znači da ih dostavljaju slastičarne", otkrila je.

5. Spektakl i superlativi

Na drugoj strani spektra dosade su mjesta koja su neodoljivo fotogenična. Sve što je previše blještavo je sumnjivo, smatraju Santiago i Kizilbayir, koji brzo prepoznaju mjesta za Instagram po tome što "restoran više ističe robu za prodaju nego što bi trebao prodavati dobru hranu".

Kizilbayir kritizira ono što naziva "glupim predstavama za stolom", koje definira kao hranu posluženu na "napadan ili neukusan način kako bi privukla pažnju". "Njima nije stalo do hrane; samo žele da ljudi slikaju ili snimaju videozapise i objavljuju ih na društvenim mrežama radi pažnje", rekao je.

6. Gosti za susjednim stolovima

Klijentela je velik pokazatelj. Zato se Kizilbayir drži podalje od restorana koji su specijalizirani za posluživanje grupnih tura. "To je krug života: Turisti dođu u grad. Vodič ih vodi na povijesna mjesta, a kad ogladne, odvede autobus pun turista na mjesto koje izgleda privlačno", rekao je.

No, tvrdi, "ne možete poslužiti kvalitetnu hranu tolikom broju ljudi odjednom, pa morate štedjeti na kvaliteti. Turisti odlaze s lošom hranom u želucu, ali turistički vodič dobiva dio profita. To je laka zarada", priznao je.

Zato Hucks tijekom svojih putovanja traži restorane bez turista. "Ako ste u zemlji koja govori drugačijim jezikom od vašeg, izbjegavajte mjesta gdje čujete puno brbljanja onih koji nisu domaći", rekao je. Santiago se slaže: "Kada jedem u tapas restoranu u Španjolskoj, želim čuti da se za stolom do mene govori španjolski. Tražim gdje su lokalci".