NETKO je prije par dana na Fejsu spomenuo kako je dokument koji je trebao predati državnoj upravi morao "uvezati konopčićem". Uskoro je ljubazno ispravljen da se dokumenti ne uvezuju konopčićem, konopom, koncem, špagom ili koje sve već nazive koristimo u ovoj zemlji, dokumenti su uvezuju jamstvenikom. Dakle, znate li što je jamstvenik?

Deblji trobojni konac koji se koristi u administraciji u svrhu uvezivanja dokumenata zove se jamstvenik ili izvorno, srpski - jemstvenik. Kako je nastao? Kada je državna administracija počela koristiti listove papira, pojavila se potreba uvezivanja više listova kako netko maštovit ne bi promijenio neki od papira i umetnuo nešto drugo. Sjetili su se uvezati papire debljim koncem, napraviti čvor, iza čvora oba kraja konca zaliti voskom i udariti žig. Žig se za razliku od pečata utiskuje – u papir (suhi žig) ili u pečatni vosak.

Postupak je jednostavan – probušite papire sa strane, provučete konac, napravite čvor i na kraju iza čvora oba kraja konca stavite jedan uz drugi, preko toga nakapate pečatni vosak koji ste zagrijali na plamenu i udarite službeni žig. Kada se ohladi, konac je čvrsto zalijepljen i imat ćete dokument u kojem se bez razbijanja voska ili kidanja konca ne može ništa promijeniti.

Jamstvenik je itekako tu među nama

E, sada dolazi zanimljivi dio – u državnoj administraciji nekadašnje Kraljevine Srbije sjetili su se napraviti špagu u nacionalnim bojama: crveno-plavo-bijela (u anglosaksonskom svijetu je uobičajen crveni konac). Kako su tri niti u nacionalnim bojama međusobno isprepletene, a naravno špaga nema ni gore i dolje, uredno možete boje vidjeti i kao crveno-bijelo-plavu hrvatsku trobojnicu, ali i plavo-bijelo-crvenu jugoslavensku. Kako su trobojnom špagom bile zadovoljene i srpske i hrvatske i jugoslavenske nacionalne strasti, prvo Jugoslavija, a onda i većina nasljednica je nastavila isti konac, samo što smo mi jemstvenik kroatizirali u jamstvenik.

E, sada se pitate – čemu ova povijesna priča u 2022. godini? Pa nije povijesna. Jamstvenik je itekako tu među nama. Iako smo uredno svi prešli na računala, Europska unija je još 2014. donijela Uredbu o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije, a Hrvatska je prošle godine u novoj Uredbi o uredskom poslovanju izričito propisala: "Javnopravna tijela međusobno te s fizičkim i pravnim osobama službeno dopisivanje obavljaju primarno elektroničkim putem", mnogi još traže da dokumentaciju uvežete.

Kako je netko na ovu temu opisivao – pošalješ elektronički, ali treba i isprintana verzija, naravno uvezana, te još verzija na CD-u! Kada ste, osim ako ne sudjelujete u nekom državnom natječaju, snimali CD? Štoviše, neki propisi i dalje drže jamstvenik obveznim – recimo ovjereni prijevodi.

Dokle će to trajati u 21. stoljeću?

Od administracije Kraljevine Srbije do suvremene uprave Republike Hrvatske promijenila se jedna jedina stvar oko ovog uvezivanja. Došle su naljepnice, pa se žigovi više ne koriste. Umjesto rituala sa zagrijavanjem voska, sada se preko krajeva jamstvenika zalijepi naljepnica i udari "klasičan" pečat. Dakle, jedina modernizacija je da sada prilikom uvezivanja više ne podsjećate na plemenskog vrača.

Dokle će to trajati u 21. stoljeću? Tko zna. Mijenjaju se carstva i kraljevstva, mijenjaju se države i zastave, ali jamstvenik je sve to nadživio. Nekako državna uprava više voli fascikl uvezen trobojnim koncem umjesto PDF-a s elektroničkim potpisom. Ne vole ni službenici bespapirnu dokumentaciju, a ni vlada ih baš ne tjera na nova rješenja. No, možda to i nije tako loše. Ovako smo barem sigurni od hakerskih napada, kod nas da netko pokuša hakerski napad na koje ministarstvo, ne bi prošao dalje od prijemnog štambilja u pisarnici.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala