Foto: Pixsell/Boris Scitar/Dusko Jaramaz

MINISTAR zdravstva Milan Kujundžić očito nije u stanju reformirati zdravstveni sustav i uspostaviti financijsko održivo poslovanje. Zdravstvu svake godine nedostaje nekoliko milijardi kuna, bolnice kasne s plaćanjima oko tri godine, a na pojedine zdravstvene usluge čeka se mjesecima, pa čak i godinama.

>> Kako su mobiteli postali luksuz?

>> Ministarstvo zdravstva o porezu na mobitele: "Pokušavamo spasiti bolesne ljude"

>> Reakcije na veće poreze na mobitele: "Hrvatima je apsolutno dosta novih nameta"

Zdravstvo godišnje troši oko 23 milijarde kuna, a kako bi zakrpao minus, umjesto analize troškove, Kujundžić je predložio za njega najjednostavnije rješenje - uvođenje novih poreza.

Ministar zdravstva dosjetio se da bi mogao podići porez na cigarete, alkohol, kocku, ali i mobitele koje valjda doživljava kao luksuz. Tako želi prikupiti tri milijarde kuna kojima bi se "zakrpao" zdravstveni proračun.

Hrvati imaju jedno od najvećih poreznih opterećenja u EU

No taj Kujundžićev prijedlog teško da će se stvarno realizirati jer građani, kao što smo vidjeli kod pokušaja uvođenja poreza na nekretnine, nisu više spremni na bilo kakva povećanja poreza.
Hrvatska i tako ima jedno od najvećih poreznih opterećenja. Na primjer, po visini PDV-a drugi smo u EU, odmah iza Mađarske.

Visoko je i porezno opterećenje rada, plaćamo razne naknade, prireze te je sve veća svijest da država raspolaže s velikim iznosima novca kojima bi mogla servisirati sve potrebe građana, jedino je pitanje kako se taj novac troši.

Javni novac odlazi uhljebima, a ne za pomoć bolesnima

Umjesto dizanja poreza, mogli su barem probati pronaći novac za zdravstvo, negdje unutar državnog proračuna koji je za ovu godinu, što se rashoda tiče, težak oko 125 milijardi kuna.

Poznato je da javni novac odlazi na bezbroj nepotrebnih troškova, da je državni proračun krava muzara politike, uhljeba itd...

Samo za gradove i općine trošimo dvije milijarde kuna

Na primjer, samo na pomoći lokalnim zajednicama, gradovima i općinama, od kojih se jedan dio ne može sam financirati, ali postoje za potrebe uhljebljivanja lokalnih političara, odlazi čak dvije milijarde kuna - dakle dvije trećine novca potrebnog za zakrpavanje minusa u zdravstvu.

Među općinama koje dobivaju pomoć iz državnog proračuna je i siromašna Škabrnja koja bi ove godine trebala dobiti nešto manje od 1,5 milijuna kuna. Ta je općina početkom ovog mjeseca došla u središte pozornosti nakon što je objavljeno da je Državna revizija otkrila da je načelnik te općine i njegova zamjenica u dvije godine s računa podigli 790 tisuća kuna, navodno za nekakve projekte.

Podsjetimo i da je, kako je objavila Državna revizija, samo za službene automobile korisnika proračuna u 2014. potrošeno čak 366 milijuna kuna poreznih obveznika. Za skupe limuzine u kojima se voze političari novca se, za razliku od zdravstva, uvijek nađe (našeg).

Novac se troši na sumnjive načine, a za zdravstvo ga - nema

Takvih primjera neracionalnog, pa i protuzakonitog korištenja novca ima bezbroj. Silne milijarde godišnje troše se na sumnjive načine, dok novca za ono što nam je svima u interesu - kvalitetno zdravstvo - navodno nema.

Možemo se prisjetiti i financiranja vjerskih zajednica, pogotovo Katoličke crkve koja svake godine na razne načine iz proračuna dobije oko 800 milijuna kuna. Zašto se taj novac ne bi koristio za financiranje zdravstva, umjesto da se njime plaćaju svećenici poput hvarskog župnika Plenkovića koji se "proslavio" statusom na Facebooku, u kojem je napisao da ga je obradovala vijest o smrti Slavka Goldsteina. Može se spomenuti i plaća biskupa Košića, za koju se također izdvaja novac iz državnog proračuna, a odlazi u džep čovjeku koji ljubi ruke ratnom zločincu Dariju Kordiću i živi u "kolibi" na 8000 kvadrata.

Kako se na Crkvu "racionalno" troši novac građana zorno pokazuje i nedavni primjer iz Zagreba. Naime, krajem kolovoza objavljeno je kako će Zagrepčani preseljenje križa s Hipodroma na Savski nasip, a po želji Zagrebačke nadbiskupije, platiti više od 900 tisuća kuna.