Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

U KAI Street Foodu u Zagrebu pokušavala sam uloviti mjesto nekoliko puta, ali bezuspješno. Svaki put kad bih svratila, mali lokal bio je pun, a kako sam uglavnom bila gladna i u žurbi, nakon kratkog čekanja bih odustala i produžila dalje. Ovoga puta odlučila sam da nema odustajanja. Ako se već godinama priča da se upravo ovdje radi jedan od najboljih pilećih sendviča u Zagrebu, vrijeme je da ga napokon probam.

Galerija

KAI Street Food nalazi se u dvorištu na adresi Jurišićeva 2A i ljudi ovdje dolaze ciljano. Iako je i ispred dvorišta veliki natpis na zgradi, prolaznici uglavnom ne znaju što se unutra krije, osim ako već negdje nisu čuli za KAI Street Food. A sudeći prema gužvama i redovima, za ovo mjesto svi znaju.

Gužva je bila i ovog puta, iako je bio radni dan i oko pola dva popodne. Kada sam stigla, u malom lokalu sa svega dvadesetak mjesta unutra i oko četiri mjesta vani, nije bilo nijednog slobodnog stola. Za stolovima su uglavnom sjedili stranci, ali bilo je i nekoliko domaćih gostiju koji su očito došli na gablec. 

Konobar me zamolio da pričekam i, nakon otprilike deset minuta, oslobodio se stol. U međuvremenu se iza mene stvorio i red od četvero ljudi, što je dosta dobar pokazatelj da nisam jedina koja je odlučila provjeriti o čemu se toliko priča.

Lokal je simpatičan i nepretenciozan i osvojio me na prvu - u pozadini je svirala neka playlista Haustora, a iako je glazba bila možda mrvicu preglasna za prostor te veličine, pogotovo kada se lokal napuni ljudima i razgovorima, atmosfera je bila odlična. Odmah mi je bilo jasno da nisam došla u neki uštogljeni restoran, već u opušteni lokal koji (nadam se) nudi i finu klopu, kao što svi pričaju.

Što se jede u KAI-ju?

Ponuda nije golema, ali je dovoljno raznolika da svi imaju što naručiti. Na jelovniku su tuna tartar za 9 eura, svinjetina sa sweet chilijem za 9 eura, chicken sando za 15 eura, katsu vege za 13 eura, tuna naan za 17 eura, pork tacos za 15 eura, bao buns za 15 eura te falafel salata za 14 eura. Od priloga se posebno nude prženi batat za 4 eura, umak odnosno mayo za 2 eura i kimchi za 3.50 eura, a taj dan jedino nisu imali dumplingse.

Meni je izbor bio prilično jednostavan. Naručila sam ono što sam tog dana vidjela na gotovo svakom stolu i za što sam prethodno dobila nekoliko preporuka - chicken sando. Uz njega sam uzela i kombuchu.

Na pileći sendvič ipak sam čekala više od pola sata, što je nešto dulje nego što sam očekivala. S obzirom na gužvu, to nije bilo potpuno iznenađenje, ali ako ste jako gladni, vrijedi računati na to da ovo nije mjesto u kojem ćete nužno dobiti hranu pet minuta nakon narudžbe.

Je li se isplatilo čekanje?

Nakon nešto više od pola sata pred mene je stigao prepolovljeni pileći sendvič s batatom sa strane. Chicken sando izgledao je baš onako kako želite da izgleda dobar street food sendvič. Nadjeva nije nedostajalo, a kada sam krenula jesti, shvatila sam i da neće biti najjednostavniji zadatak pojesti ga uredno.  

U mekom mliječnom kruhu nalazi se marinirana i pržena pileća prsa, katsu umak, majoneza, azijska coleslaw salata, prženi luk, dimljeni sir i sezam, a uz sendvič dolazi i porcija prženog batata koja je uključena u cijenu, što je danas prilično lijepa stvar. Batat je bio hrskav izvana i mekan iznutra, taman za umakanje u ostatke umaka iz sendviča, jer je umaka na batatu, nažalost, nedostajalo. No, vratimo se mi na sendvič.

Prvo što se osjeti je hrskava korica piletine, a zatim dolazi kombinacija kremastih umaka, lagano kiselkaste coleslaw salate, slatkastog katsu umaka i dimljenog sira. Prženi luk dodaje još jednu teksturu i dodatnu hrskavost. Sve je dosta intenzivno, ali okusi funkcioniraju zajedno i nema osjećaja da je neki sastojak ondje samo zato da bi sendvič izgledao bogatije.

Piletina je sočna i dobro začinjena, a pohanje daje onu teksturu zbog koje ovakve sendviče i volimo. Posebno mi se svidjelo što kruh nije suh i tvrd, nego mekan i lagano mliječan, pa dobro nosi sve što je unutra.

Postoji, doduše, jedna stvar koju treba imati na umu - ovaj sendvič morate relativno brzo pojesti. Zbog coleslaw salate i umaka kruh će se brzo razmočiti. To nije nešto što će pokvariti sendvič, ali ako ga ostavite da stoji dvadesetak minuta, izgubit ćete dio one teksture zbog koje je toliko dobar. Dok je svjež, kombinacija mekanog kruha i hrskave piletine je puno bolja.

Je li stvarno najbolji pileći sendvič u Zagrebu?

Je li ovo najbolji pileći sendvič u Zagrebu, teško je objektivno presuditi. Takve stvari uvijek ovise o ukusu i o tome što od sendviča očekujete. Ali mogu razumjeti zašto je upravo KAI-jev chicken sando postao toliko popularan.

Ima sve što tražimo od dobrog street fooda - hrskavu piletinu, mekan kruh, puno umaka, nekoliko različitih tekstura i dovoljno izražene okuse da svaki zalogaj bude zanimljiv. Nije minimalistički sendvič i ne pokušava to biti. Ovdje je ideja očito staviti što više dobrih stvari između dvije kriške kruha, ali pritom ipak zadržati ravnotežu.

Jedina ozbiljnija zamjerka s mog posjeta bila je čekanje, no kada je sendvič napokon stigao, bilo mi je jasno zašto ga ljudi toliko naručuju. I dok sam jela, stolovi oko mene ponovno su se punili, a chicken sando se pojavljivao na njima jedan za drugim.