DOLASKOM rujna u šibenskoj okolici počinje sezona jednog pomalo zaboravljenog, ali vrlo zanimljivog voća - žižula. Posebno su poznate one iz Skradina, gdje su stabla već sada, sredinom kolovoza, prepuna sitnih plodova koji će iz zelene postupno prijeći u crvenkastosmeđu boju. Kada potpuno sazriju, žižule su spremne za berbu i jelo.

Žižula, odnosno Ziziphus jujuba, poznata je i pod nazivom kineska datulja. Iako je podrijetlom iz Kine, gdje se uzgaja tisućama godina, dobro se udomaćila u toplim i suhim krajevima Mediterana. U Hrvatskoj je posebno karakteristična za Dalmaciju, a upravo se skradinske žižule često ističu kao jedna od lokalnih posebnosti.

Voće koje podsjeća na datulju

Plodovi su mali, najčešće dugi dva do tri centimetra, a izgledom mogu podsjećati na sitne jabuke ili masline. Dok su nezreli, zelene su boje, a sazrijevanjem postaju crvenkasti pa tamnosmeđi. Unutar ploda nalazi se jedna koštica, dok je meso svijetlo, sočno i slatko-kiselkastog okusa. Kada se potpuno osuši, okusom i teksturom može podsjećati na datulju, što objašnjava njihov nadimak.

Zanimljivo je da se žižule mogu jesti u različitim fazama zrelosti. Mnogi ih beru dok su još čvrste, kada je meso hrskavo, sočno i slatko. Ako ostanu na stablu još neko vrijeme, plodovi omekšaju i počinju se smežurati. Upravo tada postaju još sličniji datuljama, a mogu se i sušiti.

Otporna voćka kojoj odgovara dalmatinska klima

Žižula uspijeva na sunčanim i suhim položajima, zbog čega joj mediteranska klima posebno odgovara. Riječ je o prilično otpornoj biljci koja dobro podnosi sušu, ali i niske temperature. Ovisno o uvjetima i sorti, stablo može narasti nekoliko metara, a neka dosežu i više od deset metara.

Krošnja je široka i razgranata, listovi su sjajni i tamnozeleni, a sitni žućkasti cvjetovi pojavljuju se prije nego što se na granama počnu razvijati plodovi. U dobrim uvjetima jedno odraslo stablo može dati i nekoliko desetaka kilograma žižula godišnje.

Plodovi dozrijevaju krajem ljeta i tijekom rane jeseni, a upravo je rujan vrijeme kada ih se u šibenskom kraju može vidjeti u punom sjaju. Stabla tada izgledaju kao da su posuta malim crvenkastim plodovima.

Od žižula rade džemove, kompote i likere

Žižule se najčešće jedu svježe ili sušene, no mogu se koristiti i u pripremi različitih slatkih proizvoda. Od njih se rade džemovi i kompoti, a mogu poslužiti i kao sastojak kolača ili domaćih likera. Sušene se mogu jesti samostalno, poput slatke grickalice, ili dodavati u kaše, musli i salate.

Osim što su zanimljive zbog okusa i izgleda, žižule su poznate i po sadržaju vitamina C i drugih hranjivih tvari. Upravo zato često se spominju kao voće koje se tradicionalno povezivalo s jačanjem organizma, osobito u jesenskim mjesecima.