Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vas vodi u zadarski Congo.
BUDUĆI da krajem godine planiram objaviti nekoliko tekstova s preporukama, popisima i TOP listama hrvatskih pizzerija, odlučio sam posjetiti još nekoliko pizzerija koje se već duže vrijeme nalaze na mojoj listi želja. Zato sam vikend odlučio provesti u Zadru. Plan je bio otići u zadarsku pizzeriju Il Pomodoro, skoknuti do Pirovca u pizzeriju Barezze, a na povratku se zaustaviti u Zagrebu i otići na nešto kasniji ručak u Buzin.
Međutim, umjesto u Il Pomodoru, završili smo u novouređenoj pizzeriji Congo. Naime, Il Pomodoro je zatvoren, a njegov vlasnik i pizza-majstor Mate Ćustić je, sportskim rječnikom rečeno, doveden u Congo kao veliko pojačanje tijekom prijelaznog roka.
Matu sam upoznao na Caputo Pizza Cupu koji se u svibnju ove godine održao na Murteru, a zapamtio sam ga po odličnom nastupu i pomalo drugačijem, ali finom i ukusnom tijestu. Veliki je zaljubljenik u pizzu, a iako je krenuo kao samouki pizza-majstor, čitajući kuharice i knjige o pizzi, priznaje kako ga je mnogim vještinama naučio Marin Vanjak, pionir napoletanske pizze u Hrvatskoj.
Nakon obilaska zadarske rive zaputili smo se u Congo do kojeg nam je trebalo nekih pola sata ugodne šetnje uz samu obalu. Congo se nalazi blizu marine Borik, a već izdaleka privlači pažnju lijepim vanjskim izgledom i velikom terasom.
Unutrašnjost nas je podsjetila na bečku pizzeriju Via Toledo, topla i ugodna atmosfera dodatno je istaknuta žutom nijansom svjetla s mnogobrojnih stropnih lampi.
Nude dva stila tijesta - napoletanski i romanski
Congo, osim pizza, u ponudi ima i drugu hranu, od koje su nam pažnju privukli zanimljivi panuozzo sendviči, ali smo ostali dosljedni prvobitnom planu i koncentrirali se na izbor pizza koje ćemo kušati. U ponudi je petnaestak pizza, a zanimljivo je to što svaku od njih možete naručiti s napoletanskim ili hrskavim i tankim romanskim stilom tijesta.
Cijene se kreću od 9 eura za Marinaru do 15 eura, koliko košta Mortadella. Margherita je 10 eura. Mi smo izabrali Mortadellu i Giardino s napoletanskim tijestom. Pizze su nam jako brzo stigle na stol, a budući da nisam osjetio onaj uobičajeni, nešto snažniji, miris mortadele, pogledao sam na jelovnik i tek naknadno vidio kako Congo koristi mortadelu od vepra s tartufima koja je prava gurmanska delikatesa, odlično uklopljena u ostale sastojke nadjeva.
Giardino nas je privukao svježim tikvicama, cherry rajčicama te crvenim i zelenim paprikama. Pravi je izbor za one koji ne vole meso, a preferiraju povrće na pizzi. Obje su pizze izuzetno sočne i bogate kvalitetnim sastojcima nadjeva.
Ono što volim i što mi se dodatno svidjelo je nepravilan oblik pizze, a ne pizze pomalo štreberskih, pretjerano pravilnih okruglih rubova. Tijesto je jako dobro, a mrvicu je drugačije od tijesta kakvo je Mate prezentirao na Murteru. Ovo je nekako nježnije i ujednačene teksture.
Pretpostavljam da je Mate na Murteru pravio ručni zamjes. Rubovi nisu pretjerano napuhani, ali su izdignuti i prekriveni karakterističnim crnim flekama. Congo ima dosta dobru vinsku kartu i solidnu ponudu piva, a za zagrijavanje i opuštanje prije pizze nudi i dvadesetak zanimljvih koktela.
Sve u svemu, Congo pravi i poslužuje vrhunske napoletane i, uspije li zadržati trenutnu kvalitetu i konzistentnost, bit će vrlo ozbiljan igrač na hrvatskoj pizza-sceni. Kad se sljedeći put zateknemo u Zadru, obavezno ćemo ponovo navratiti u Congo i isprobati panuozzo sendviče jer su nam izgledali poprilično primamljivo na stolu tik do našeg. A Mati, simpatičnom pizza-majstoru i velikom entuzijastu, kojeg ovaj put nisam ulovio u pizzeriji, želim puno novih vještina i uspjeha u daljnjem radu.