Autorica Shifrah Combiths, koja piše za The Kitchn, priznaje da je tek oko 40. rođendana u potpunosti osvijestila koliko bolje poznaje sebe - što voli, što ne voli te čime i kime se želi okružiti. Ta promjena u perspektivi, objašnjava, imala je i vrlo praktične posljedice: postala je odlučnija u rješavanju stvari koje se više ne uklapaju u stvarni život koji vodi sa svojom obitelji.
Do četrdesete je, priznaje, nakupila mnogo toga, osobito u kuhinji, no s godinama iskustva u kuhanju, roditeljstvu i ugošćavanju gostiju stekla je jasnu sliku o tome što joj je doista potrebno. To joj je omogućilo da s odlučnošću i entuzijazmom uvede red među svoje stvari.
Izdvojila je pet stvari koje, prema njezinu mišljenju, nikome ne trebaju u kuhinji nakon 40. godine.
Kao prvo, spominje vjenčane darove koji desetljećima stoje neiskorišteni. Prisjeća se kako su ona i suprug birali darove i raspravljali o tome treba li im, primjerice, preša za češnjak. S vremenom je shvatila što zaista koristi, a što joj nikada nije zatrebalo.
Među stvarima koje je donirala bili su set za fondue, kalup za madeleine i bijeli keramički čajnik. Naglašava da će se konkretni predmeti razlikovati od osobe do osobe, no pravilo je jednostavno: ako nešto nije korišteno gotovo 20 godina, nema razloga da i dalje zauzima prostor - bez obzira na sentimentalnu vrijednost.
Druga kategorija su predmeti vezani uz dostavu hrane - jelovnici, plastični pribor, paketići wasabija i slične sitnice. Smatra da im nije mjesto u kuhinji jer se rijetko kada iskoriste, a samo stvaraju nered. Ako se već čuvaju "za svaki slučaj", bolje ih je držati u automobilu, dok ostatak treba baciti, osobito zato što većina ljudi ionako kod kuće ima veća pakiranja umaka.
Autorica se osvrće i na magnete za hladnjak. Tijekom godina, kaže, mnogi nakupe magnete s putovanja ili promotivne magnete s raznim brojevima telefona. Takvi predmeti, osobito ako su oštećeni ili spremljeni u ladicu, samo pridonose dojmu prenatrpanosti. Predlaže da se zadrži tek nekoliko onih koji su estetski privlačni ili imaju posebno značenje, a ostali uklone.
Sljedeće na popisu je višak posuđa za posluživanje i nekorišteni ukrasi. Nakon četrdesete, smatra, većina ljudi dobro zna kakav su tip domaćina i koje komade zaista koristi. Sve ostalo - pladnjeve, daske, podmetače, prstenove za salvete, stolnjake ili stare svijeće bez mirisa - treba donirati ili baciti kako bi se oslobodio prostor za ono što se stvarno upotrebljava.
Na kraju, upozorava na pohabane i duple kuhinjske alate. Ljudi često zadržavaju slomljene ili istrošene predmete uz ideju da će ih popraviti, no to se rijetko dogodi. Osim toga, takvi alati mogu biti i nehigijenski. Preporučuje da se zadrže samo omiljeni i funkcionalni komadi, a duplikati ostave jedino ako se doista redovito koriste istovremeno.